Dok ekonomije širom svijeta teže liberalizaciji tržišta rada i razvoju privatnog sektora, Bosna i Hercegovina i dalje ostaje čvrsto ukorijenjena u fenomenu prekomjerne ovisnosti o javnom sektoru. Gotovo 44% zaposlenih u BiH radi u institucijama, ustanovama i javnim preduzećima – skoro tri puta više od europskog prosjeka koji iznosi oko 16%, prema podacima Svjetske banke, piše Avaz.
Iako se već godinama upozorava na to da glomazna administracija “jede” proračun i usporava ekonomski rast, državni posao za mnoge i dalje ostaje ideal. Šta to čini javni sektor toliko privlačnim, uprkos ograničenim plaćama i slabijim mogućnostima profesionalnog razvoja?
Sigurnost iznad svega
Većina sugovornika iz različitih društvenih slojeva navodi isti razlog: sigurnost. “U javnom sektoru je sve regulirano – od radnog vremena do godišnjih odmora. Nitko vas ne može otpustiti bez zakonske osnove, a prava radnika su zaštićena,” objašnjava Kemal Peštek, koji ima iskustva i u privatnom i u javnom sektoru.
Tu tvrdnju potvrđuje i Samir Kurtović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH: “Najveća sigurnost dolazi nakon što radnik prođe kompliciranu proceduru zapošljavanja u državnim institucijama. U privatnom sektoru takvih garancija nema.”
Plaća nije sve
Zanimljivo je da, prema podacima Agencije za statistiku BiH, javni sektor nije ni među najplaćenijima. Primjerice, sektor informacija i komunikacija, te finansijski sektor, nude znatno veće prosječne plaće – i do 3.280 KM – u poređenju s javnom upravom (2.931 KM) ili obrazovanjem (2.326 KM). Ipak, niža plaća očito nije odlučujući faktor – mladi prioritet daju stabilnosti i redovnim primanjima.
Profesorica Amila Pilav-Velić sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu navodi da 42% mladih u BiH želi posao u javnoj upravi, bez obzira na niže plate u poređenju s IT ili finansijskim sektorom. “Redovna isplata, bolji pristup penzijskom i zdravstvenom osiguranju, te percepcija javne administracije kao simbola sigurnosti i društvenog statusa igraju ključnu ulogu,” pojašnjava ona.
Privatni sektor – prostor za razvoj, ali i rizik
S druge strane, oni koji su se opredijelili za privatni sektor ističu dinamičnost, mogućnost napredovanja i veću osobnu slobodu. “Ovdje si samoinicijativan, možeš napredovati, ne trpiš mobing,” kaže Almir Jašarević, koji tvrdi da nije pogriješio što je napustio sigurnost javnog sektora.
Ali ulazak u privatni sektor nije jednostavan. Potrebna je početna finansijska sigurnost, tržišna potražnja za određenom vještinom, a nerijetko i spremnost na rizik i neizvjesnost. “Za privatni posao moraš imati dobru novčanu podlogu,” naglašava Almir Tutić.
Tko i kako dobiva posao?
Iako zakon nalaže stroge natječajne procedure za javne pozicije, praksa često govori drugačije. Zapošljavanje putem političkih i rodbinskih veza dodatno demotivira one koji bi se možda i okušali u privatnom sektoru, ali u državni sektor vide sigurniji ulaz – ako poznaju “nekoga”.
“Institucionalna praksa klijentelizma dodatno učvršćuje uvjerenje da je državni posao najbolja opcija,” ističe prof. Pilav-Velić, napominjući da privatni sektor i dalje nije dovoljno razvijen da bi ponudio istu razinu benefita.
Promjena paradigme – moguće, ali teška
Mario Nenadić iz Udruženja poslodavaca FBiH smatra da je promjena moguća, ali zahtijeva sistemsku podršku. “Mladi žele stvarati svoje firme, raditi na sebi, ali ambijent u kojem to mogu učiniti još nije dovoljno povoljan. Vlasti i realni sektor moraju učiniti više da bi ti mladi ostali u zemlji i razvijali biznise,” upozorava on.
Ideal ili iluzija?
U zemlji s neefikasnim pravosuđem, sporim reformama i slabim ekonomskim rastom, državni posao za mnoge i dalje ostaje jedina garancija osnovne egzistencije. Iako realni sektor nudi bolje plate i potencijal za osobni razvoj, on zahtijeva više rizika, fleksibilnosti i – ponekad – sreće.
Sve dok država ne stvori ravnotežu između sigurnosti i prilike, između meritokratije i klijentelizma, između plaće i profesionalnog ispunjenja – javni sektor će ostati sigurna luka, ali i prepreka razvoju.
Gdje biste vi radije radili – za državu ili za privatnika?
Odgovor često ne govori samo o vama – već i o društvu u kojem živite.
Nema komentara:
Objavi komentar