VIDEO Didak i Ljubljeni donose snažnu poruku nade iz Goranaca i Bila

Videospot je sniman na simboličnim lokacijama – na području Goranaca, Čabulje i Misišta na Bilima, mjestima gdje molitva odzvanja kroz tišinu prirode i sjećanje na patnju

U novom glazbenom projektu koji spaja sakralnu ljepotu, duboku molitvu i umjetničku posvećenost, sastavi Didak i Ljubljeni iz Mostara predstavili su snažan videospot za pjesmu Kyrie Eleison, Christe Eleison. Riječ je o dojmljivoj molitvi pretočenoj u glazbeni izričaj, koja dirljivo i tiho zaziva Božje milosrđe nad ranjenim čovječanstvom, piše Goranci online.

Glazbu potpisuje Slaven Žilić, gitarist i skladatelj sastava Ljubljeni, dok je aranžman djelo iskusnog producenta Gabrijela Prusine. Njegov potpis stoji i iza miksa i mastera skladbe, čime je zaokružena njezina snažna i čista produkcija.

Molitveni vapaj Kyrie Eleison, Christe Eleison („Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se.“) u ovoj pjesmi postaje vapaj za sve nevine, stradale, napuštene i zaboravljene, a posebice za nerođene, ubijene u tišini i bez glasa.

U glazbenoj izvedbi dominira emotivan vokal Josipe Bradarić, čija interpretacija ne ostavlja ravnodušnim. Zvuk gusala, koje svira Ivan Krišto, produbljuje etno-sakralni duh pjesme, dok početni narativ izgovara glas dramskog prvaka Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, Roberta Pehara – dajući početku skladbe ozbiljnost i težinu istine koju nosi.

Članice sastava Didak – Marija Prskalo, Gabriela Dodig, Petra Prskalo, Marijana Planinić, Marija Zubac, Tea Pehar, Ana Zubac i Marija Pehar – unose u projekt notu nježnosti, čistoće i predanosti. One ne pjevaju samo glasovima – već cijelim srcem.

Posebnu snagu pjesmi daje i autentičan vizualni okvir. Videospot, koji potpisuje Bonk produkcija, sniman je na simboličnim i duhovno snažnim lokacijama – na području Goranaca, Čabulje i na Misištu na Bilima, mjestima gdje molitva odzvanja kroz tišinu prirode i sjećanje na patnju. Kroz kadrove iz hercegovačkih krajeva, pjesma dobiva dodatnu dubinu i poruku.

Zahvalnost za realizaciju projekta upućena je i Gordanu Stojkiću, Mateu Ćavaru, Mirzi Šaćiroviću te Marinku Juriću.

Zazivajući Boga, izgovaramo: Kyrie Eleison, Christe Eleison. Kao zaziv, poklik, vapaj.
Ova pjesma to i jest – vapaj vjere u svijetu koji prečesto zaboravlja na Boga. Ali, kako poručuju autori, nada nikada ne umire.