Priče o samostanskim vrtovima sežu daleko u prošlost. Posjedovali su ih uglavnom svi gotički i renesansni samostani, a franjevački su imali i vlastite ljekarne. Osim što su vrtovi služili za meditaciju i kontemplaciju, u njima je raslo i ljekovito bilje. Franjevci su oduvijek bili vrsni u izradi biljnih napitaka i tonika, u rasponu od lijekova i eliksira za dug život do raznih otrova. Bili su vješti srednjovjekovni alkemičari u pripremi raznovrsnih pripravaka, piše Jutarnji list.
I danas se još uvijek u ljekarni Male braće u Dubrovniku prema višestoljetnim franjevačkim recepturama ručno izrađuju razni pripravci, ali to već odavno ne rade franjevci.
Unutar franjevačkog kompleksa u Dubrovniku više nema ni osebujnog povijesnog vrta s ljekovitim biljem, niti se franjevci više bave ljekarništvom, ali postoje drugi vrtovi. Dubrovački franjevci posjeduju impozantnu zelenu površinu podno zapadne strane gradskih zidina i ispod igrališta kod tvrđave Minčete, a taj prostrani vrtni prostor, vidljiv i sa zidina, najveća je zelena površina unutar dubrovačke povijesne jezgre.
Gvardijan dubrovačkog franjevačkog samostana Male braće, fra Josip Sopta, dočekuje nas u impresivnom klaustru odakle nas vodi u razgledavanje samostanskih vrtova.
Današnji samostan ima tri vrta. Najpoznatiji je vrt u donjem klaustru kod ljekarne, vidljiv svim posjetiteljima. Unutar vrta tog romaničko-gotičkog klaustra, gdje je i šetnica s fontanom na kojoj je lik utemeljitelja franjevačkog reda sv. Franje Asiškog, danas rastu ukrasna stabla, palme, naranče, ruže...
Nekada davno tu je bio i tzv. viridarij, vrt s ljekovitim biljkama. - Imamo indicije da je već 1250. godine ovdje boravio jedan veliki franjevac koji se bavio ljekarništvom i alkemijom. Djelovao je unutar samostana i ‘zarazio‘ ljude ljekovitim pripravcima, zato je ovdje još odavno prisutna tako snažna tradicija pripreme lijekova i raznih pripravaka od trava, pa samim time i uređenja vrtova. Neke biljke su koristili i u prehrambene svrhe, a i danas još uvijek imamo vrt s povrćem - priča nam fra Josip Sopta.
Potom odlazimo do gornjeg, manjeg klaustra, iz doba renesanse. I ovdje je davno bio viridarij. Nakon dugo vremena uskoro će tu ponovno urediti vrt s ljekovitim biljem. Koncept će biti sličan kao u vrtu franjevačkog samostana na Lopudu u kojem rastu biljke poput gospine trave, lavande, ružmarina, pasiflore i kukurijeka.
A zašto su franjevci veliki ljubitelji prirode, vrtova i uzgoja biljaka? - To odlično dočarava najljepša pjesma koja je ikada napisana o prirodi i stvorovima, stara 800 godina: Pjesma stvorova ili Cantico delle creature svetog Franje Asiškog. Nastala je iz jedne čudesne svijesti kada je sv. Franjo bio u krizi. Izišao je iz te krize i prigrlio prirodu i ljude. Ne može se ljubiti ljude ako ne ljubiš i prirodu - kaže fra Sopta.
Nije svrha franjevca da sjedi u samostanu i dangubi, trebalo je i nešto raditi. Franjevci su iz praktičnih razloga još u davnom 13. stoljeću počeli izrađivati razne lijekove. I danas se u samostanskom muzeju i knjižnici čuvaju rukopisi s imenicima bilja. Ti su zapisi poslužili i jezikoslovcu Bogoslavu Šuleku kada je 1879. pisao Imenik bilja. U Maloj braći čuvaju i inkunabulu ‘Herbarius, seu de virtutibus herbarum‘, tiskanu u Vicenzi 1491., koja je prvi herbarij s crtežima biljaka.
- Nova ljekarna koristi dio naših starih recepata. Dio je otišao još davno izvan zidina samostana. Mnogi ne znaju da je za Maraskin liker Vlahovac, od ljekovitih trava i aromatičnih biljaka, korišten upravo recept Male braće, koji datira iz druge polovice 19. stoljeća. Neki im je fratar dao taj recept. Tada, nažalost, nije bilo nikakve zaštite autorskih prava, iako je nema baš ni danas. Mogla bi nam Maraska barem pokloniti koju bocu Vlahovca za uspomenu - priča nam fra Josip.
Na najgornjoj etaži samostanskog vrta rastu uglavnom voćke. Stabla naranča, trešnja, jabuka, nespola, limuna, avokado, šipak, netom posađena stabla smokava, svi su oni pronašli svoje mjesto u vrtu franjevačkog samostana. Rano je proljeće, grije nas južnjačko sunce, pogled nam seže prema zvoniku Male braće i zidinama. U vrtu je predivan ugođaj, zaista je jedinstvena zelena oaza unutar dubrovačkih zidina. Na nižoj etaži tog vrta posađeno je raznovrsno povrće.
- Bob, zelena salata, verza, kapula, bijeli luk, raštika, poriluk, cikla, pomadore, paprike, balancane, sve to koristimo za naše potrebe. Gotovo cijelu godinu ne kupujemo ništa od zelenog povrća jer uvijek imamo nešto u vrtu, čak i cijelu zimu. Lani smo uzgojili oko 300 kilograma krumpira i ubrali više od 300 kilograma grožđa, a podijelili smo gotovo tonu naranača. Puno voća i povrća poklonimo - dodaje fra Josip Sopta.
Ispod vrta s povrćem je šetnica s pergolom od vinove loze. U tom je vrtu i voštarnica, kamena kuća sagrađena 1925. kao pogon za proizvodnju voštanih svijeća. Bila je u funkciji sve do 1983. kada je nepažnjom izgorjela u požaru. Obnovljena je tek 2022. godine.
Tko se brine za vrt?
- Ima nas više. Ja sam zadužen za organizaciju, kupnju biljaka, jedini znam i orati frezom. Moj kolega Ivan bavi se okopavanjem. Imamo još dva radnika koji nam pomažu. Odmalena sam u doticaju sa zemljom. Doživim dekontaminaciju svaki put kada sam okružen prirodom. Kada posadimo sjeme, ono u tajnosti klija, raste i donese plod. Tako je i s ljudskom dušom. Ako učiniš dobro djelo, ne moraš to pratiti ni o tome razmišljati. Ono će kad-tad donijeti neki plod.
Nema komentara:
Objavi komentar