Životna priča don Roka Kaštelana svjedočanstvo je snage, boli, iskušenja i konačne pobjede. Ovaj 35-godišnji svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije prošao je trnovit put – od problematične mladosti ispunjene nasiljem, ovisnošću i sukobima sa zakonom, do svećeničkog poziva i posvećenog služenja drugima. Njegov put nije bio lak, ali je dokaz da svjetlo može pobijediti tamu, a ljubav i vjera preobraziti i najizgubljenije duše.
Djetinjstvo obilježeno gubitkom
Još u ranom djetinjstvu Roko je doživio bolan gubitak – njegov stric, koji mu je bio poput oca, preminuo je u 24. godini. Taj događaj ostavio je dubok trag na dječakovoj psihi. Bez odgovora na mnoga pitanja i bez traženja pomoći, bol se u njemu gomilala. Umjesto utjehe, pronašao je bijeg u društvu koje ga je odvelo na stranputicu.
Još kao dijete počeo je odlaziti na utakmice Hajduka, isprva s ocem i stricem, a kasnije sam. Navijački svijet pružao mu je osjećaj pripadnosti, no nosio je i mnoge opasnosti. U osnovnoj školi mu je dijagnosticiran opsesivno-kompulzivni poremećaj, a psihička bol i unutarnji nemir gurali su ga prema sve destruktivnijim obrascima ponašanja. Alkohol, nasilje i droga postali su dio njegove svakodnevice.
Bitka s bolešću i pad na dno
U srednjoj školi, eksperimentiranje s marihuanom postupno se pretvorilo u ozbiljan problem. Najteži trenutak došao je kada je počeo konzumirati drogu sam – tada je shvatio da više nije riječ o igri, već ovisnosti. Roditelji su bili nemoćni, a očaj ih je doveo do toga da ga zatvore u kuću u pokušaju da ga spriječe u daljnjem uništavanju vlastitog života. No, Roko je pronašao izlaz – nasilno je razbio vrata i pobjegao.
Sa samo 18 godina suočio se s još jednim udarcem – dijagnosticiran mu je Hodgkinov limfom, zloćudna bolest limfnog sustava. Sedam mjeseci borio se s bolešću, no ni ozdravljenje nije donijelo željeni preokret. Naprotiv, tonuo je još dublje.
- "Tada sam shvatio koliko smo krhki, da ne možemo računati na budućnost, pa sam počeo živjeti iz dana u dan, a to je vuklo loše stvari" – prisjetio se don Roko.
Preobrazba u susretu s Bogom
U najtamnijem razdoblju svog života, kada su mu prijatelji već izgubili nadu da mu mogu pomoći, jedan od njih ga je nagovorio da ode u crkvu. Isprva nije osjetio nikakvu promjenu, ali nakon nekoliko tjedana, na jednom od susreta crkvene zajednice, doživio je prekretnicu.
- "Očito je Bogu trebalo vremena da me slomi, da mi pokaže istinu o meni. Tada sam odlučio da više neću ništa uzimati i tako je bilo. Počeo sam čitati Bibliju i bio sam oduševljen njome. U društvu sam postao nitko i ništa, ali spoznao sam Boga."
Od tog trenutka njegov se život počeo mijenjati. Napustio je staro društvo, oslobodio se ovisnosti i posvetio svoj život vjeri. Put ga je odveo do svećeništva, gdje je pronašao svoj pravi poziv – pomagati onima koji prolaze kroz slične životne borbe kakve je i sam iskusio.
Svećenik koji razumije bol drugih
Danas don Roko služi u Trogiru, gdje svakodnevno pomaže ljudima koji se bore s ovisnostima, kockanjem i životnim posrnućima. Njegova prošlost mu omogućuje da ih razumije bolje nego itko drugi.
- "Biti svećenik je ujedno lijepo i teško. Ljudi od nas očekuju da uvijek budemo tu za njih, ali i mi smo ljudi. Ponekad ne možemo dati ono što očekuju, ali Bog radi kroz nas i daje nam snage za dalje."
Nakon užurbanog dana, najviše voli ostati sam u katedrali, gdje u molitvi predaje Bogu svoje i tuđe terete.
Njegova priča dokaz je da nikada nije kasno za promjenu. Unatoč svim padovima, uz Božju pomoć pronašao je svoj pravi put i danas svjedoči da je moguće iz tame zakoračiti u svjetlo.
Nema komentara:
Objavi komentar