Svjedoci smo vremena u kojem živimo – vremena u kojem su borci za našu budućnost mladi ljudi, studenti, školarci, obrazovani građani koji žele dobro svojoj državi i svom domu. Kamo god se okrenemo, vidimo prosvjede, borbu, glas za pravdu i ravnopravnost najmanjih s najvećima, piše J.Z.
Državu pokušavaju izgraditi mladi različitih svjetonazora i poziva – kuhari, komunalni radnici, strojari, ekonomisti, prosvjetni djelatnici, teolozi… No, kroz povijest se jedan poziv uvijek isticao u svim borbama – onaj zdravstvenih djelatnika. Liječnici i medicinsko osoblje često su bili među najvećim humanistima, a povijest nam je dala brojne velikane čija imena svakodnevno spominjemo. Ipak, unatoč svemu, današnja zloba i mržnja pojedinih zdravstvenih djelatnika, policije i moćnika izaziva jezu u svakome čovjeku.
Mostar – grad podjela, grad slučaj, grad najskupljeg video nadzora, grad jugonostalgičara, balija i ustaša. Svakodnevno svjedočimo etničkoj netrpeljivosti i nacionalnim podjelama među svim dobnim skupinama ovoga grada, potaknutima uličnim odgojem. Neku večer smo svjedočili još jednom napadu na maloljetnike, kada je skupina od dvadesetak maskiranih navijača istočnog gradskog nogometnog kluba napala nekolicinu neutralnih mladića. Pojedini su mediji vijest prenijeli kao “vršnjačko nasilje” kako bi opravdali napadače, dok su je drugi potpuno prešutjeli.
Unatoč ozljedama koje su unesrećeni zadobili, hitna pomoć istočnog dijela grada odbila im je pružiti pomoć uz riječi: “Nije vam ništa, možete pješice kući!” Tek nakon dolaska policije upućeni su na daljnje pretrage u SKB Mostar.
Postavlja se pitanje: kada će kap preliti čašu? Koliko će još nevine djece i mladih stradati prije nego što se nešto promijeni? Koliko će još mržnja tinjati i razarati ovaj grad? Što je potrebno da se nasilje konačno zaustavi? Hoće li vlast otvoriti oči tek kada netko njihov postane žrtvom? Hoće li se zdravstveni djelatnici prisjetiti Hipokratove prisege tek kada netko odbije pomoći njihovim najmilijima? Ili će možda začuti glas:
“Hipokrate! Hipokrate! Zašto me progoniš?”
Koji je uzrok, a koje je rješenje svih sukoba? Možda zid usred Neretve, rušenje mostova i produbljivanje podjela? Ili pak zakopavanje zahrđalih ratnih sjekira i gradnja Mostara kakvog zaslužujemo – grada boljeg za sve nas i našu budućnost?
Stavovi izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stavove redakcije portala.
Nema komentara:
Objavi komentar