Ivica Šarac: Ovo su dokazi da širokobriješki franjevci nisu pružali otpor

Ponovno se u javnosti povela rasprava o partizanskim likvidacijama franjevaca na Širokom Brijegu u veljači 1945. godine

Povod su bile izjave Vjere Andrijić, bivše partizanke i počasne gošće predsjednika Zorana Milanovića na inauguraciji, koje su izazvale lavinu reakcija. Andrijić je tvrdila kako su "popovi pucali iz crkve", ponavljajući optužbe koje su se i ranije pojavljivale u javnom prostoru, piše Narod.

Slične tvrdnje iznosio je i bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji je prije nekoliko godina rekao da su franjevci "pružili snažan oružani otpor" partizanima i time postali "legitiman vojni cilj". No, povijesni dokumenti demantiraju takve tvrdnje.

Povijesni izvori i partizanski dokumenti

Partizanski arhivski zapisi iz veljače 1945. ne spominju nikakav oružani otpor franjevaca. Među ključnim dokumentima koji to potvrđuju nalaze se izvješća partizanskih jedinica koje su sudjelovale u borbama na Širokom Brijegu i zauzele samostan. Tako se u "Operacijskom dnevniku štaba VIII. udarnog korpusa" od 7. veljače 1945. ne navodi da su franjevci sudjelovali u borbi.

Također, izvješće 3. bataljuna 11. dalmatinske brigade, koji je toga dana ušao u samostan, detaljno navodi podatke o broju poginulih i ranjenih, zaplijenjenom oružju i municiji, ali nigdje ne spominje oružani otpor franjevaca. Logično je pretpostaviti da bi bilo kakav sukob s naoružanim franjevcima bio zabilježen u ovim izvještajima. No, takvog zapisa nema.

Svjedočanstva partizana i civila

Uz arhivske zapise, postoje i svjedočanstva bivših partizana koja potvrđuju da franjevci nisu pružali otpor, već da su bili žrtve likvidacija. Tako P. Prcela, bivši pripadnik 11. dalmatinske brigade, svjedoči da su partizani po zauzimanju Širokog Brijega dobili naredbu da tri dana "ubijaju sve što se nađe u mjestu, uključujući starce, žene i djecu".

Slična svjedočanstva iznijeli su i drugi partizani, poput Ć. Botića iz 12. dalmatinske brigade, koji je izjavio da su dobili zapovijed da "rade što hoće", te J.V. iz Šibenika, koji je priznao da su nad franjevcima počinjeni zločini.

S druge strane, svjedočanstva civila i bivših učenika franjevačke gimnazije, koja su objavljena u knjizi "Svjedočanstva o ubijenoj gimnaziji" (Mostar, 2024.), dodatno potvrđuju da su franjevci i civili skupa boravili u skloništima tijekom borbi. Po završetku borbi, franjevci su odvedeni iz samostanske zbornice, a njihova tijela kasnije pronađena u spaljenom stanju, s prostrijelnim ranama na zatiljku.

Zločini bez kazne

Unatoč brojnim dokazima i svjedočanstvima, zločini nad širokobriješkim franjevcima nikada nisu procesuirani. Odluka da se ti događaji ignoriraju prisutna je desetljećima, dok se s druge strane nastavljaju plasirati narativi o njihovoj navodnoj ulozi u borbi. No, dokumenti i svjedočanstva jasno ukazuju na to da su franjevci bili žrtve zločina, a ne sudionici borbi, čime se dodatno potvrđuje potreba za objektivnim sagledavanjem povijesnih činjenica.