Politika i obrazovanje: Gdje su političari najobrazovaniji?

Prema istraživanju portala Economist, u kojem su analizirani podaci o obrazovanju parlamentaraca iz 97 zemalja, svijet političara s visokom akademskom titulom postaje sve širi

Novo istraživanje temelji se na podacima prikupljenim između 2015. i 2023. godine, a rezultati otkrivaju zanimljive regionalne razlike u obrazovnim profilima političara. Koliko obrazovanje zapravo čini razliku u učinkovitosti političara? I mogu li visoko obrazovani političari donijeti bolju vlast? Ova pitanja donose uvid u ulogu obrazovanja u političkom životu.

Visoko obrazovani političari na svjetskoj sceni

Jedno od najopsežnijih istraživanja provedeno je između 2015. i 2017. godine, kada su istraživači sa šest različitih sveučilišta prikupili biografske podatke gotovo 20.000 parlamentaraca u 97 zemalja. Zanimljivo je da je čak 78% tih parlamentaraca imalo barem osnovnu ili dodiplomsku diplomu, a 40% njih posjedovalo postdiplomske kvalifikacije. Ovi podaci značajno premašuju globalni prosjek obrazovanja, koji iznosi samo 35% u bogatijim zemljama i 15% u siromašnijim.

U Ukrajini, na primjer, zabilježen je najviši postotak parlamentaraca s doktoratom, dok je gotovo četvrtina ukrajinskih zakonodavaca posjedovala ovu prestižnu akademsku titulu. Ovakav trend nije novost, jer su svi ukrajinski predsjednici od 1991. godine (osim Volodimira Zelenskog) tvrdili da imaju doktorat. Sličan trend zabilježen je i u Južnoj Koreji, gdje je gotovo trećina parlamentaraca imala doktorat, te u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje više od dvije trećine političara posjeduje postdiplomske kvalifikacije.

Za usporedbu, zemlje poput Italije, Norveške i Velike Britanije pokazale su drugačiji trend – mnogi političari u tim zemljama imaju samo srednjoškolsko obrazovanje. Na primjer, britanski političar Sir Lindsay Hoyle postao je predsjedavajući Donjeg doma, iako nije išao na fakultet, dok su poznati političari u Italiji poput Luigia Di Maija i Matteoa Salvini napustili fakultet prije nego što su se okrenuli politici.

Regionalne razlike

Druga studija iz 2023. godine, koju su sproveli istraživači u Čileu, obuhvatila je podatke o 6.000 zakonodavaca u gotovo 30 zemalja. Ova studija dala je zanimljive uvid u specifične regionalne obrazovne trendove. U Sjevernoj i Latinskoj Americi, najbrojniji blokovi političara u zakonodavnim tijelima čine diplomirani pravnici. U Nordijskim zemljama, poput Švedske i Finske, najčešći su političari sa diplomama iz društvenih znanosti, kao što su ekonomija i političke znanosti. S druge strane, Velika Britanija se izdvaja po tome što njezini političari često imaju akademske diplome iz umjetničkih i humanističkih disciplina, poput povijesti i klasičnih studija.

Obrazovanje i politička učinkovitost: Postoji li veza?

Mnogi bi pomislili da visoko obrazovani političari donose bolje političke odluke i da su učinkovitiji na svom radnom mjestu. No, empirijski dokazi u ovom kontekstu nisu toliko uvjerljivi. Studija iz 2015. godine koja je istraživala učinak američkih kongresmena tijekom 20. stoljeća pokazala je da političari s fakultetskim diplomama nisu nužno ostajali duže na funkcijama, donosili više zakona niti bili uspješniji u izborima od svojih kolega s nižim obrazovanjem. Slična istraživanja provedena u Španiji pokazala su da gradonačelnici s diplomama nisu postizali bolje rezultate u smanjenju nezaposlenosti, balansiranju gradskih budžeta ili privlačenju novih građana u svoje gradove.

Iako visoko obrazovani političari možda ne donose bolje političke rezultate, činjenica je da birači ipak pokazuju veću sklonost glasati za kandidate s prestižnim akademskim titulama. Međutim, postavlja se pitanje – može li obrazovanje političara postati prepreka političkoj reprezentativnosti? 

Elitizam i povezivanje s biračima

Iako je obrazovanje političara u porastu, postoji zabrinutost da se zakonodavna tijela postepeno sve više udaljavaju od prosječnih građana. Političari s visokim akademskim kvalifikacijama često dolaze iz privilegiranijih društvenih slojeva, što može dovesti do smanjenog povjerenja birača, posebno onih koji ne dijele iste obrazovne i društvene privilegije. Građani koji ne vide političare koji im "liče" na glasačkim listićima mogu postati manje angažirani u političkom procesu, što može smanjiti izlaznost na izborima i jačati osjećaj političke distance.

U mnogim zemljama, obrazovanje političara postaje elitističkije, čime se povećava jaz između političkih elita i običnih ljudi. To može imati dugoročne političke i društvene posljedice, jer političari koji dolaze iz akademskih i profesionalnih krugova mogu imati prioritete koji nisu u skladu s interesima šire populacije.

U konačnici, politička učinkovitost ovisi o mnogo faktora, a obrazovanje je samo jedan od njih. Iako obrazovanje može doprinositi stručnosti i sposobnostima političara, pravi izazov leži u tome kako osigurati da političari ostanu povezani s realnim životom svojih birača, neovisno o tome koliko diploma imaju iza svog imena.