Većina nas sasvim nesvjesno povrjeđuje roditelje. Da biste izbjegli ovaj veliki grijeh, predlažemo vam da pročitate sljedeći tekst
10 načina na osnovu kojih povređujemo naše roditelje, a da toga nismo ni svjesni:
- Zanemarujemo ih. Osnovali smo obitelj. Imamo djecu, posao, obaveze. Život teče i po nekad prođe i po dva tjedna a da se ne sjetimo pozvati roditelje. Nekad prođe i godina dana a da ne odemo do njih i obiđemo ih. Vodite računa, ako danas ne odete do njih, možda će sutra biti kasno.
- Kažemo stvari koje ih vrijeđaju. Evo nekoliko fraza kojima vrijeđamo naše roditelje: “Mrzim te”, “Dosadan/na si”, “Prestani da se žališ”, “Prestani me zvati” i sl. Zapitajte se samo da li biste voljeli da se vaše dijete vama obraća ovim riječima?
- Ne raspitujemo se o njihovom zdravlju. Postoje oni roditelji koji se stalno žale da ih boli ovo ili ono. Dok s druge strane njih 50% trpi bolove i nikad se ne požali. Upitajte ih za zdravlje, jer im možda možete olakšati, ako ne pravim savjetom ili odgovarajućom njegom, onda samo time što ćete ih saslušati.
- Ne pomažete ih financijski. Većina umirovljenika živi na ivici siromaštva. Ukoliko nemate dovoljno novca da im pomognete financijski, onda možete da im odnesete hranu, kupite drva i sl. Oni su vaša obveza, kao što ste vi do jučer bili njihova.
- Ne dolazite na obiteljske skupove, slave, rođendane. Vi ste im najbliži od sve rodbine i vjerojatno čekaju da dođete i da im uveličate skup. Stoga otkažite poslovni sastanak, uzmite slobodan dan i posjetite mamu i tatu.
- Ne poštujete ih i nikada im se niste zahvalili. Grijeh je ako precjenjujemo sebe, a podcjenjujemo druge. Najviše dugujemo majci koja nam je podarila život.
- Krijemo informacije o svom privatnom životu od roditelja. Ako prečesto izgovarate rečenicu: “Mama, to nije tvoja stvar!” onda negdje sigurno griješite. Ne morate ulaziti u detalje, ali svoje roditelje morate obavijestiti o osnovnim detaljima iz svog života.
- Nismo strpljivi sa njima. Oni zaslužuju najviše strpljenja od nas. Upamtite: oni su vas učili kako da hodate, jedete, pričate, vozite bicikl, plivate…. Koliko su samo strpljivi bili…
- Ne čuvate sjećanje na njih. Fotografirajte ih koliko god možete. Kada se smiju, kada su tužni, kada razmišljaju, grle svoje unuke… Sutra će vam ostati samo te fotografije..
- Tretirate ih kao da su mala djeca. Oni nisu djeca i imaju više životnog iskustva od vas. Poštujte ih, i poštujte njihove odluke.
Nema komentara:
Objavi komentar