Ako voliš Crkvu

Ako ti je stalo do Crkve 

Ne raspredaj odveć o njoj. 

I ne pitaj koliko je u njoj baštine vječnosti, 

A koliko naplavine vremena. 

Ako ti je stalo do Crkve 

Ne pitaj pamti li ona, 

živi li doslovce Isusov govor na gori. 

Ne pitaj je li joj već stalo 

do hramova od mramora 

Ili do hrama Duha Svetoga, 

do srca ljudskoga. 

Ako ti je stalo do Crkve 

Ne pitaj koliko je u njoj 

obiteljskoga duha, 

obiteljske skrbi. 

Ne pitaj čemu počasti koje si njezini službenici međusobno iskazuju, 

koje je značenje počasnih naslova kojima se oslovljavaju. 

Ako ti je stalo do Crkve 

Ne pitaj je li joj bliže ulagivati se moćnicima ovoga svijeta 

Ili zauzimati se za najmanje. 

Ako ti je stalo do Crkve 

Ne pitaj je li vjerna svojemu poslanju 

Ako ti je stalo do Crkve 

Ne pitaj je li zauzeta djeliteljica milosti 

Ili se zapleće u ispraznosti. 

Ako ti je stalo do Crkve 

Ne pitaj ide li ususret svijetu kojemu je upućena. 

Ako ti je stalo do Crkve 

Budi ti Crkva koja ide ususret 

I ne odustaj od Crkve svoje i ne dijeli se od nje. 

Ako ti je stalo do Crkve 

Budi ti onaj po kojemu će Evanđelje prolaziti svijetom 

Budi ti čovjek obiteljskog mentaliteta. 

Budi ti svima poslužitelj. 

Budi ti onaj koji će odražavati Božju prisutnost i Božju malenost. 

Ako ti je stalo do Crkve 

Budi ti kruh koji se lomi i razdaje 

Budi ti žarke i postojane vjere 

Budi ti blaga i ponizna srca. 

Ako ti je stalo do Crkve Ti, 

ti učini sve što je do tebe 

Da Isus, kad ponovno dođe nađe vjere, 

Nađe srce ljudsko, srce bratsko na zemlji. 

U Crkvi. 

Stjepan Lice