Život je putovanje

Život je putovanje. No jednu stvar nikad nemoj zaboraviti. Ne putuj s teškim teretima! Ljutnjom. Zamjeranjem. Samosažaljenjem. Bijesom.

Jednom kad ti se te stvari uvuku pod kožu nikada više nećeš biti isti. Gledat ćeš ljepotu neba, zalaska sunca, prirode ali nećeš to vidjeti. Jer ćeš uvijek misliti na one probleme u sebi. A nisu to samo tereti za dušu. To su otrovi. Ostavi ih negdje sa strane i kreni slobodan u budućnost. S osmijehom na licu. Mirom u srcu. 

Bit će na putovanju teških dana. Bit će oluja. Ali isto ti dođe, živcirao se ti zbog njih ili ih svejedno prihvaćao. Neke stvari jednostavno ne možeš mijenjati. Kao ni ljude. Bitno je samo da ne ostaneš na istom mjestu već da svaki dan ideš naprijed. Na novu postaju. Da ti budeš novi čovjek. Ljudi koje ćeš susretati pokazat će ti da to putovanje ima smisao. Da život vrijedi živjeti koliko god težak bio. Zato putuj, sanjaj, osjećaj dok si živ. Druge prilike nemaš. 

A malo vremena imaš. Sve ga manje imaš. Ne troši ga na stvari koje ne vrijede. Na ljude koji se čine da su tu, a zapravo nisu. Na iskustva koja te prazne. Na događaje koji se ne pamte. Naći ćeš jednom ljude koji imaju vremena za tebe. Takvima daj sve što traže. Ljude koji te vole u svim tvojim izdanjima i ne daju da odustaneš. Naći ćeš jednom ljude kraj kojih se osjećaš voljeno. Jer sa malim znakom pažnje pokažu ti cijeli svemir. 

Malo imaš vremena. Sve manje. Ali ne odustaj od svojih ciljeva. I ne razmišljaj previše zašto te tko povrijedio. Izdigni se kad dođu vremena teška vjerujući u nešto lijepo što dolazi iza njih. I ne traži puno od ljudi. Razočarat ćeš se. Što budeš manje očekivao, ljepše će ti biti. Gledaj samo da na kraju dana ne razočaraš sam sebe. Ni u mislima, ni u riječima, ni u djelima. A onima koji su te razočarali – oprosti. Ostavi njihov svijet njima. 

Kad nekoga voliš, sve pamtiš o njemu. I one male i one velike stvari. I nema takvog nevremena koje bi te spriječilo da do njega dođeš. Niti doba dana ili noći u kojem to nije zgodno. Kad nekoga voliš, tada ne poznaš izgovore. Opravdanja. Tada cijeniš ono što imaš i imaš ono što cijeniš. Hrabar postaješ i bez nekog posebnog razloga. Znaš da je ljubav ono što činiš i samo ono što činiš. Ne pričaš neke prazne priče. 

Kad nekoga voliš, tada ga razumiješ i bez riječi. I otkrivaš koliko šutnja između vas može biti lijepa stvar. Jer duše razgovaraju nekim svojim jezikom. A tijela se usklade čim se srca usklade. Kad nekoga voliš, tada pronalaziš načina da i ona čudovišta u njemu pripitomiš i pretvoriš u neka mirna bića. Kad nekoga voliš, znaš da nije bitno koju ulogu igraš u povijesti svijeta, već koju ulogu igrate jedno u životu drugoga.

Mario Žuvela