Slavenska mitologija i običaji koji su se i danas zadržali za Ivandan

Na ivanjsku noć pale se krijesovi. Do još prije stotinjak godina najveći krijes u Zagrebu se palio pred gradskom vijećnicom na gornjem gradu

Slavenska mitologija za ivanje21. lipnja Sunce ulazi u svoju najvišu točku na zenitu. I ostaje u toj točci sljedećih tri dana, do 24. lipnja . Jednako kao što u suncostaju ostaje u najnižoj točci između 21. do 24. prosinca. 

U svom mitološkom aspektu Božica majka - Mokoš time dolazi u najvišu točku iznad drveta svijeta i postaje jedno s Perunom, muškim božanskim principom - vladarom neba i munje, u njegovom svijetu Pravu, na vrhu Drveta svijeta, piše Zdenko Bašić za Perunfest.

Ona u sebi nosi začeti plod - Novo ljeto, nove vladare sljedeće godine, novi Božanski par koji će biti rođen na sljedeći suncostaj. 

U sljedeće tri noći naši stari slavili su Ivanjske svetkovine, koje kulminiraju sa Ivanjem - koje počinje 23. sa zalaskom sunca i traje do magičnog svitanja 24. jutra. Računanje dana kod naših starih nije počinjalo s ponoći ili izlaskom sunca, nego je dan završavao zalaskom sunca i na taj način, novi je počinjao odmah s prvim mrakom, tako da i ivanjska noć počinje 23., noć uoči kalendarskog Ivanja. 

Svetkovina Ivanja označava vrhunac godine, spajanje muškog i ženskog principa u jedno. 

Na Jurjevo, je iz podzemlja oslobođen božanski sin Janko i tim oslobođenjem dobiva svoje ime Juraj, koji donosi plodnost i rast natrag na svijet. Mladi Jura svojim dolasku na površinu svijeta donosi rast i zaštitu, a sam počinje potragu za svojom ljubavi, mladom djevojkom Marom, koja je sakrivena među svim ostalim djevojkama na ovome svijetu. 

Ali ona je drugačije jer je i sama božanskog porijekla, pa zato kada djevojke stoje oko jurjevskog krijesa one nose crvene jabuke i svojim odabranicima poklanjaju te jabuke, a obredno u tim drevnim običajima to je označavalo zaruke. 

No jedina djevojka koja nema crvenu jabuku je Mara. Ona nosi zlatnu jer je njena jabuka božanskog porijekla i ona jedina pripada Jurju. 

Na Ivanje Juraj i Mara se konačno pronalaze i spajaju u božanski zagrljaj koji traje tri dana dok je sunce u najvišoj točci. Mara mu predaje svoju zlatnu jabuku, a Juraj time postaje Ivan, a kroz ta tri dana Božanska ljubav - koju su naši stari zvali Lada prenosi plod od Mokoš u Maru, u njenu zlatnu jabuku - što je simbol njene maternice. Iz te ljubavi i tog zagrljaja nastaje Novo ljeto, Novi Božić, Novi Svarožić, koji će biti ponovo rođen nakon sveta tri dana suncostaja, na sljedeći Božić. I to je Božanski krug života koji se ponavlja i održava život na zemlji, iznova svake godine. 

Na ivanjsku noć pale se krijesovi. Do još prije stotinjak godina najveći krijes u Zagrebu se palio pred gradskom vijećnicom na gornjem gradu. 

Mladići i djevojke se okupljaju oko krijesa i pletu vijence od ivanjskog cvijeća. Mladići koji se tek trebaju zaručiti i ženiti, skaču preko rasplamsale vatre i time pokazuju tko je jači u spremniji pred djevojkama. Kad se vatra smiri, preko vatre skaču držeći se za ruke - zaručnici, odabranici i time pokazuju da su spremni za ženidbu. Preskakivanjem se čiste od svega onoga iz života prije, ali i puštaju vatru da ih blagoslovi i potakne plodnost, jer ivanjski je plamen ljekovit i plodan. 

Djeca nakon što se plamen ugasi nad žarom peku jabuke i time si osiguravaju zdravlje do kraja godine. 

Na vatru i žar se često stavljaju i friške grane s lišćem da bi se dobilo što više dima koji će onda blagoslove i snagu prenijeti na polja i šume. 

Djevojke koje još nemaju odabranike na ivanjsku noć će spremiti vijence od ivanjskog cvijeća pod jastuk, a onda mogu sanjati onoga za koga će se udati. Ostale djevojke vijence na kraju svetkovine puštaju u rijeku i gledaju na koji način vijenac odlazi, pliva ili tone pa prema tome proriču svoju udaju i život. Kroz noć se beru ljekovite trave i biljke jer ovu noć sve dobivaju božansku snagu i tako se dočekuje svitanje. Tada se bos vraća u kuću. Ivanjska rosa u svitanje ima također božanska i ljekovita svojstva, pa se njome umiva i peru noge. 

U svim radnjama i obredima za skupljanje ljekovitog bilja ne smije se koristiti željezom, noževima ili škarama jer se time povređuje njihova božanska snaga.