Vi koji ste redovno na misnom slavlju već dobro poznajete ustaljeni obred i redoslijed euharistije
Znate da nakon uvodne (zborne) molitve treba sjesti i poslušati čitanja. Navikli ste da netko pročita prvo čitanje; zatim slušamo psalam, dok najčešće zbor pjeva otpjev; a zatim slušamo drugo čitanje, piše fra Robert Kavelj za Hrvatski franjevački vjesnik.
Nakon tih čitanja poklik „aleluja“ ili „slava tebi Kriste, kralju slave vječite“ daje znak da je vrijeme ustati jer će se navijestiti evanđelje. Na kraju vam je i poznato da čitanja obično čitaju vjernici dok je za evanđelje zadužen svećenik ili đakon.
Sve to znamo i sve nam je ustaljeno pa je stoga zanimljivo koliko se nepoznatoga krije u poznatom. Zato u ovom kratkom tekstu želim s vama uroniti u dubinu bogatstva koju nam nude tekstovi, a čuli smo ih stotinu puta.
Riječi predaka Liturgijska čitanja (izvan uskrsnog vremena) uvijek započinju čitanjem iz Staroga zavjeta. To je vrijeme naših predaka u vjeri. Pratimo razvoj izabranog naroda dok ga Bog postupno odgaja. Kroz cijeli Stari zavjet pratimo kako narod osluškuje Božji glas, sve više upoznaje svoga Stvoritelja i time razvija intelektualno, moralno i duhovno shvaćanje svijeta.
Sama veličina Starog zavjeta izlaže nas mogućnosti da biramo bezbroj različitih tekstova. Međutim, smisao liturgije nije da čovjek unaprijed odlučuje što mu Bog poručuje kako bi svoj stav potkrijepio Božjim riječima. Liturgija zadaje ritam, ona oblikuje čovjeka i dovodi ga u kontakt s vječnošću u sadašnjosti. Zato dijelovi prvog čitanja nisu birani nasumice niti su plod svećenikove volje. Prvo čitanje uvijek bira Crkva pažljivo pazeći da odabere ono što je u tematskoj skladnosti s evanđeljem. Vjerujemo da su u Isusu Kristu ispunjena sva proroštva Staroga zavjeta.
U Isusu se ispunjava ono što je predoznačeno u slikama Starog zavjeta. Čitajući Stari zavjet slušamo Božja obećanja, stalne poticaje na obraćenje i poziv na strpljivo iščekivanje obećanog spasitelja. U Isusu Kristu vidimo ispunjenje Božjeg obećanja. Tek kada upoznamo Stari zavjet, evanđelje postaje jasno, dok evanđelje ispunjava i otkriva puni smisao riječi koji su upućene Zakonom i prorocima.
Budući da svaki razgovor zahtijeva barem dva sugovornika, čovjek je uvijek pozvan dati odgovor na Božju riječ. Riječi psalma su riječi molitve Božjeg naroda. Daleko od obične pjesme ili teksta u stihu, psalam tvori neizostavnu cjelinu liturgijskog slavlja. Riječi su nadahnute, ali izriču dubinu naših osjećaja. Ono što često ne možemo izreći riječima, izgovoreno je u psalmu. Tko pozorno sluša psalam, primijetit će dvije stvari.
Prvo, prepoznat će koliko se riječi psalma podudaraju s onim što smo čuli u prvom čitanju. Time psalam tvori molitvu zajednice koja Bogu upućuje odgovor na tekst prvog čitanja. U isto vrijeme prepoznat će da se psalam ne odnosi samo na zajednicu, nego da na neki otajstven način, veličanstvenim riječima, izriče osjećaje njega samoga.
Strah i nada; pouzdanje i nesigurnost; ljubav i tjeskoba koju svatko od nas osjeća i o kojima želimo Bogu reći sadržani su u riječima psalama. Oni nam stvaraju pouzdan okvir u kojem možemo prave riječi upraviti Bogu.
Tek u molitvenom odgovoru srce nam postaje spremno razumjeti riječi evanđelja.
Nema komentara:
Objavi komentar