Dan očeva pod Goranački

I danas, kao u zadnje vrijeme odluči Misu gledat na tv. Malo iz nužde malo iz loših navika

Sv. Josip je uglavnom tema propovjedi. Prva me draga Anita Zovko podsjeti objavom Za Dan očeva vrlom Blagi a i pratar sa ekrana. 

Kuda bi u mislima već u svoje Gorance i vremena naših očeva kada djeca bismo. Gotovo sam siguran da ih je većina pomrla a da nikada nisu ni čula da imaju svoj dan. Pored svojih briga i obveza dovoljna su im bila i ona nekolika crkvena Blagdana.

Imali su naši očevi ugled i poštovanje i bez današnjih modernih običaja. Ko bi se mogao sjetiti da nije poslušao ćaćinu zapovid, kome je padalo na pamet da mu se protivi.

Gledali smo u njima sveca i veličinu i kad su bili namrgođeni i polu nasmijani. Svi mi koji smo cijelu godinu proveli neki u poklopašima i polubosi, u tenama ili cipelicama, sa zakrpama ili kaubojkama, jednako bi ih prihvatali i volili.

Sjećam se svojih rodica iz omadije da su ćaću zvale tata, sjećam se rođaka Jozice Cimaljkića i njegove rote kad bi ljeti nagrnuli kod deda i baba na selo, rekli bi, tata naš. Nama seljačićima je to bilo malo i smješno i gospocki.

Nije nam falilo degeneka ponekad, za milovanje i nježnosti nije bilo puno prigoda. Jeli nam to falilo iskreno, neznam ali one prave ljubavi iz srca nije.

Svaka kuća iskućana, svaka brazda izbrazdana, svaki otkos iskošen bili su bokun neizrečene ali poklonjene ljubavi svojoj djeci i ukućanima.

Nisu ruke naših očeva bile za milovanja, okorile od žuljeva i studeni, žege i držalica, panjeva i kukrica.

Golemu toplinu duše i srca prikrivali su prividnom hladnoćom zbog neimaštine, tegobnih vremena, bojazni kako djecu izvesti na pravi put.

Ma kako god nam se činilo, oni su uglavnom znali koji je to put. Većina naših sudbina usko je vezana sa njihovom vizijom i žrtvom. Mnogima je Bog dao da im se ta skrivena ljubav prema djeci vrati za života, neki nisu imali tu sreću.

Sve u svemu, danas kad ih se sijećamo svi su u našim mislima i molitvama jer su to zaslužili.

"Uzvraćena ljubav, prava ljubav"

Vi dragi očevi koji počivate, počivajte u miru. Vi koji živite uživajte u dobru i zdravlju ma kako god da vas zovu, imenom, ćaća, ćako, tata ili stari.

Neka svaki taj zov odjekuje goranačkim dolinama i leprša danas vedrim plavim visinama.

Vinko Marić