Nikad ne odlazite od kuće bez da ste se pomirili

Dirljiva priča patera Stjepana Ivana Horvata, sa zaključkom: Pokušajmo uvijek, svaki dan, biti zahvalni za ljude oko sebe i za život koji imamo jer je tako krhak i nezamjenjiv! 

Jednog jutra Marija se probudila i činilo joj se da čuje buku iz dnevne sobe.

Na svoje iznenađenje, ugledala je supruga. Danas to uopće nije očekivala, jer je znala da je daleko u inozemstvu, gdje je radio kao vozač autobusa.

– Gdje su tvoje stvari? Pitala je Marija.
– Nisam ih uzeo, sad sam samo došao razgovarati.

Marija je bila šokirana jer su se posljednji put razišli u žestokoj svađi, a onda nekoliko dana nisu razgovarali.

– O čemu želiš pričati, pitala ga je?
– Došao sam ti reći da je, kad sam odlazio, bilo puno besmislenih i glupih rasprava između nas, ali želim da znaš da te bez obzira na sve to volim. U posljednjih nekoliko dana želio sam te nazvati tisuću puta, ali moj ponos i moja tvrdoglavost bili su jači i nisu mi to dopuštali. Molim te, ako možeš oprosti mi?

Mariju su snažno dotakle ove riječi i otvorila mu je svoje srce.

– Želim da znaš da te jako volim i ponosna sam na tebe zbog svega što radiš za našu obitelj.
Ti i naša djeca ste najveće blago u mome životu – odgovorio je njezin suprug, a zatim nježno poljubio Mariju u čelo. Molim te, ne zaboravi, što god da se dogodi, uvijek ću biti tu za tebe. Moram otići, ali put na koji sad idem bit će jako dug.

Marija je malo prilegla, a u tom je trenutku zazvonio telefon.

– Dobar dan. Jesam li dobio gospođu Mariju?
– Da, to sam ja, tko je to?
– Želim vam reći da je… vaš muž imao ozbiljnu nesreću… Jako mi je žao što vam ovo moram reći, ali preminuo je…
– Ovo je nesporazum, moj suprug je kod kuće, maloprije sam razgovarala s njim. Sigurno ste pogriješili i nazvali pogrešan broj.

Spustila je slušalicu. Marija je obilazila kuću tražeći muža u svakoj sobi, ali njega nigdje nije bilo. Osjetila je kako joj srce razdire bol. Pala je na koljena usred dnevne sobe. Shvatila je da se njezin suprug nije vratio kući! Ono što se činilo tako stvarnim bio je samo san, a poziv nije bio pogrešan.

**

Nikad ne odlazite od kuće bez da ste se, ako ste u svađi, pomirili. Možda je to trenutak kada zadnji put vidite svoje najmilije i zadnji put ih grlite.

Pokušajmo uvijek, svaki dan, biti zahvalni za ljude oko sebe i za život koji imamo jer je tako krhak i nezamjenjiv!