Sv. Katu danas slave kao zaštitnicu djevojaka, djevica, dojilja, filozofa, znanstvenika, učitelja i učenika, teologa, zanatlija i svih zanimanja koji se bave kotačima
Dana 25. studenoga Crkva liturgijski časti svetu Katarinu Aleksandrijsku, u narodu zvanu jednostavno sveta Kata, jednu u nizu svetaca koji su vrlo omiljeni u hrvatskom narodu i uz čije se ime vezuju mnoge legende, unatoč činjenici kako malo toga pouzdanog imamo sačuvanog o njezinu životu, piše vjeraidjela.com.
Sveta Katarina, čije ime na grčkom znači “Ona koja je čista”, rodila se u drugoj polovici 3. stoljeća u gradu Aleksandriji Egipatskoj, u imućnoj obitelji, a dijelila je sudbinu mnogih egipatskih mučenika koji su za vrijeme progona više careva, a posebno u Dioklecijanovo vrijeme, podnosili stravične torture i bivali ubijani – samo zato jer nisu htjeli prignuti koljeno pred carem, nego su jasno svjedočili tko je njihov Bog. Katarina je pogubljena oko 307. Zbog tolike brutalnosti koja je bila u Egiptu još izraženija nego u drugim krajevima, nastajale su u narednim stoljećima mnoge legende o tamošnjim mučenicima, pa tako i o svetoj Katarini.
Najpoznatija legenda o sv. Kati jest ona vezana uz rimskog upravitelja Maksimina Daia koji je lijepu Katarinu htio oženiti. Budući da ga je odbila, on šalje 50 mislilaca da je uvjere kako Isus Krist nije mogao biti Bog jer je raspet na križu.
Ali, kako kaže legenda, svojim izvanrednim govorništvom i dobrim poznavanjem teologije i filozofije, uvjerila je tih 50 mislilaca da je Isus Bog i uspjela ih je također obratiti na kršćanstvo. Iz obijesti i nemoći Maksimin daje pogubiti tih 50 mislilaca, a Katarinu odlučuje mučiti. U tu svrhu napravo je, prema nekim legendama, kotač s bodežima koji su je trebali sasjeći. No, tu se javlja Božja ruka i mučilo se raspada. Nakon ovog čudesnog događaja Maksimin naređuje da se Katarinu odvede izvan Aleksandrije i naređuje da joj se odrubi glava.
Sv. Katu danas slave kao zaštitnicu djevojaka, djevica, dojilja, filozofa, znanstvenika, učitelja i učenika, teologa, zanatlija i svih zanimanja koji se bave kotačima.
Pučki običaji vezani uz svetu Katu
Od svete Kate, 25. studenog, više se nisu smjela održavati vjenčanja i veselja, a pučki kalendar smatrao je taj dan krajem jeseni i početkom zime, pa su uz taj dan zabilježene i neke pučke poslovice kao:
“Sveta Kate, prigni ognju gnjate!”
“Sveta Kata – snijeg (zima) na vrata!”
Dakle u nekim krajevima danom sv. Katarine, počinje božićna priprava koja traje točno mjesec dana pa je tada započinjao Advent ili Došašće, razdoblje očekivanja Spasiteljevog rođenja, dolaska, a nekada je bilo i vrijeme četvero tjednog posta i priprave, a tomu i govori poslovica:
“Sveta Kate kokošica, mjesec dana do Božića“.
Običaji u Konavlima
Službeni početak pripreme i iščekivanja Božića započinje došašćem, vremenom od četiri nedjelje koje neposredno prethode blagdanu. Prva nedjelja došašća u kalendaru smještena je bliže blagdanu sv. Andrije 30. studenog, a najranije može početi 27. studenog i najkasnije 3. prosinca. Iako u ovu vremensku računicu ne ulazi blagdan svete Katarine koji se obilježava 25. studenog, u pučkim vjerovanjima, a time i običajnim praksama upravo je njen blagdan označavao početak došašća, odnosno pripreme za Božić, piše blog Muzeja i galerija Konavala.
Sveta Kate kokošica mjesec dana do Božića, pučka je poslovica koja se od starina mogla čuti i u Konavlima, a lokalne i regionalne varijacije iste nalazimo u brojnim drugim krajevima. Poslovica jasno i očigledno naglašava vrijeme do Božića, time obilježavajući početak predbožićnog blagdanskog perioda koji je ispunjen nadom i slatkim iščekivanjem, slavljem i veseljem, pjesmom i molitvom, ali i mnogobrojnim običajnim poslovima priprave Božića.
Od tog dana naročito se vodilo računa da se kuća, okućnica i baština uredi i pripremi za blagdane. Trebalo je pripraviti i dovoljno drva za ognjište. Mjesec je i klanja svinja i pripreme mesa, kao i ostalih namirnica. Svetkovina tijekom došašća ne nedostaje, a svaka od njih zahtijeva provođenje tipičnih tradicijskih običajnih radnji. Blagdansko vrijeme donosi odmak od svakodnevnice i drugačiji ritam zajednice, što je vidljivo i u običajnim propisima poput izostanka svadbenih zbivanja ili prestanka s ručnim radom: do svete Kate sve se već trebalo zasnovati i otkati, vezovi se spraviti i trebalo je privoditi kraju.
Priprema “prikli”
Osim što blagdan svete Kate stoji na razmeđu svakodnevnog i folklorom najbogatijeg blagdanskog perioda, prema pučkom shvaćanju stoji i na razmeđu jeseni i zime, označuje stvarni početak zime i jačih hladnoća, o čemu opet svjedoče brojne pučke izreke, a u Konavlima je prisutna Sveta Kate prigni ognju gnjate. Osim što sveta Kate grije Konavljane drvima, grije ih i prvim priklama predbožićnog perioda. Jednostavnom slasticom od čistog brašna i vode s kapi rakije i domaćim kvasom, priganim na masti ili na maslinovom ulju sladile su se sve konavoske kuće.
U Konavlima su najčešće pripravljane govedarice, najjednostavnije i najobičnije i to devet puta kroz zimski period, počevši blagdanom svete Kate kao prvom babom. Duhovita zagonetka devet baba po ledu se valja postaje jasnija kad znamo da je baba zadnje od tijesta za prikle ubačeno u prosuju da se priga, a naziv je prenesen na označavanje same svetkovine praćene ovom često i posnom slasticom. Priklama su se uz mjendule, smokve, rogače i slično častili i čestitari.
Dok se u susjednom Dubrovniku i Dubrovačkom primorju na svetu Katu kolendavalo, u Konavlima se blagdan obilježavao u kućama koje su slavile imendan. Susjedi i rodbina tratavali bi se kod slavljenice, a njihove čestitke imale su za cilj prizvati im dobru sreću i blagostanje. U Konavlima sveta Kate nije zabilježena kao krsno ime, niti joj je posvećena ijedna crkva, već njezina svetkovina svoju najveću važnost ima u sklopu cjeline božićnih blagdana, gdje sveta Kate otvara vrata brojnim adventskim svecima i babama i pripadajućim blagdanskim tradicijama u navještenju Božića, najvećeg i najveselijeg blagdana.
Nema komentara:
Objavi komentar