Ima nekoliko prirodnih simbola u Gorancima kojih se sjećam od kad sam prohodao, mahom iz priča starijih
Rekli bi, "sreto nekog, stado malo odmoriti i zamotat duvan, pritego malo kolane konju " i raznih sitnih zgoda kod Marijine rašeljke, kod liske u Menčevini, kod Ćorića brista, kod Kilave bukve na putu za Bare i Ljubušu, piše Vinko Marić.
Najčešće se ipak spominjao Meštrov hrast nadno donjih njiva puzevarskih tik pored glavnog puta. Star preko dvjesta godina, svjedok mnogih događanja odolio nasrtaju bura i oluja, munja i gromova, stoke, brojnih nestašluka "goranačkih liska". Stotine kosa se pod njim otkovalo, stotine i stotine razgovora obavilo i obroka blagovalo.
Puno bi se priča iz Meštrove kuće moglo ispričati, o krvavoj žrtvi kroz burnu prošlost svog naroda, ženidbom i udajom obilježiše svaki zaseok, škole i zanate izučiše, pratra dadoše. Sve vrijedno poštovanja i pomena ali Meštrov hrast, jedan i jedini nezamjenjivi prirodni simbol sela Goranaca ostaje iznad svega. Ko duboko žile pusti i živit mu je dugo i postojano.
Neka nam Meštrov hrast još stoljećima bude poruka i pouka kako opstati i pobijediti sve ovozemaljske izazove, sile i nedaće.
Nema komentara:
Objavi komentar