Jedno od najstarijih i najpoznatijih svetišta u Hercegovini je Misište na Bilima. Ovdje se sveta misa tradicionalno održava u nedjelju nakon Petrovdana, ove godine to je danas.
Ususret misi na Misištu na Bilima, objavljivali smo tekstove pjesama opjevane i zapisane u zbirki pjesama Govor Duše - u duhu narodnome, autorice Nevenke Ćubela. Danas objavljujemo posljednju pjesmu o Bilima iste autorice.
Nekada bilo sad se spominjalo,
na konjima vino dogonilo.
Iz mišine u kante točilo,
uz užinu redom nazdravljalo.
Pod hrastovim sofra postavljena,
i u torbi cicvara nošena.
Janjetina, lešo iskuhana,
sir, uštipci, šunka izdimljena.
To je stara bilska tradicija,
na misištu vjekovima bila.
Pršut, vino i pečeno janje,
sve je naše domaće izdanje.
Mostarskoga Gradca,
to je župa po desetak franjevaca skupa.
Sa našim fratrom veselim fra Lukom,
i fra Milom čestitim župnikom.
Diple, gusle, ganga i bećarac,
uz sviralu trusu i trojanac.
Staro, mlado, sve u kolo kreće,
kao lanac kolo se okreće.
Novo osnovana udruga je "eko",
ime im se čuje nadaleko.
Čiste, rade, drže do svog kraja,
i čuvanje starih običaja.
Čim fra Mile najavi radove,
svi su spremni u radne kacije.
Obnoviše bilske hrastove stare,
od kamena napraviše skale.
Tu su fratri vjekovima bili,
s Božjim pukom i misištima živili.
S gangom, radom, sve se postić može,
a ne mržnjom, sačuvaj nas Bože.
Tako nađe Bile oživiše,
s franjevcima sve se može više.
Naše Bile povijesno je mjesto,
pjevalo se i ginulo često.
Preko Bila sad auta zuje,
asfalt puko i ganga se čuje.
Nema više čobanica mladih,
sve je više konja i ždrijebadi.
Po Bilama se vikendice grade,
sve se više i vrtovi rade.
Sad auto skoro svatko ima,
pa se vraća svojim korjenima.
Oće zdravu hranu da zasade,
pradjedovsku zemlju da obrade.
Hvala Bogu prošla su vremena,
kada su sela bila napuštena.
Misište nam vjekovima živi,
nema onog tko mu se ne divi.
Sedam stotina i dvadeset godina,
s franjevcima na našim bilima.
Nema komentara:
Objavi komentar