Svečanu svetu Misu na Petrovdan, 29. lipnja predslavi mjesni biskup mons. Petar Palić u koncelebraciji sa svećenicima.
Selo Vrdi, gledajući kroz povijest , pripadalo je raznim župama. Prije 1871. godine i tadašnjeg formiranja više novih župa, prateći Matice krštenih, umrlih i vjenčanih dalo bi se zaključiti da su Vrdi pripadali staroj župi Gradac.
Godine 1871. su formirane nove župe, između ostalih, župa Goranci se odvojila od stare župe Gradac kao nova župa, župa Drežnica se odvojila od stare župe Rakitno kao nova župa i po toj novoj podjeli Vrdi su pripali novoformiranoj župi Drežnica iako do tada nisu bili dio jedno te iste župe.
Osnivanjem nove župe i zbog same blizine i svećenika i župne kuće i crkve, vjerski život je počeo bujati, kako u samoj župi Drežnica samim tim i u Vrdima. Svake nedjelje se išlo na svetu misu u župnu crkvu, djecu su išla na vjeronauk u Drežnicu , slavile su se svetkovine , dijelili sakramenti , blagoslov polja bi bio redovit. Na pitanje, iz današnje perspektive, jeli bilo teško ići na misu iz Vrdi ili na vjeronauk , a koji je bio većinom ljeti , iz Nugli , s Vratinaca preko Tramošnjika , odgovor, i mojih pokojnih roditelja a i svih drugih je bio da nije bilo veće radosti i sreće nego se uputiti i čitav dan pješačiti da bi se bilo nepun sat vremena na misi ili na vjeronauku.
Želja Vrđana da u selu naprave crkvu se iz godinu u godinu povećavala , o njoj se razgovaralo na sijelima , o njoj su maštale čobanice pod kabanama čuvajući ovce po Čabulji , kumovi bi znali uz koju viška popijenu čašu i žustrije polemizirati na ovu temu. Trajalo je to godinama , decenijama. Prvi ozbiljniji znak je bio darivanje zemljišta za izgradnju crkve od Mate Golemca, krajem 30.-ih godina prošlog stoljeća. Zemlja je bila u centru sela i postojala je opća suglasnost svih da je mjesto pogodno za izgradnju crkve. Međutim , dolaskom nove vlasti , pojavljivanjem novih prioriteta , odlučeno je da se na tom mjestu gradi škola koja se i danas na tom mjestu nalazi.
Poslije toga , u narednim godinama malo je splasnula priča oko toga iako se tražila sve vrijeme pogodna lokacija. Bilo je tu više opcija. Na kraju je Matija Rotim , udova Jozina , darivala dio Briga i odluka je pala da se tu gradi crkva. Župnik u to vrijeme je bio don Srećko Bošnjak.
Izabran je odbor za izgradnju crkve , ljudi su sjeli i dogovarali se , kako i priliči u ovakvim i sličnim situacijama , dogovarali su kako osigurati sva neophodna sredstva za izgradnju , dogovarali su dinamiku radova , tko je odgovoran za koji dio , data su konkretna zaduženja svakom domaćinstvu po svim pitanjima od klačine do dostave pržine , građe, potrebnih dnevnica , … do najsitnijih detalja kada koga spada da donese kavu u Brig.
Sami početak gradnje je bila klačina koja je zapaljena na sred crkvenog dvorišta. Poslove oko klačine su vodili Ivan Vidić , Andrija Nikoličić, Mate Barišić a i svi ostali su pomagali kako je tko mogao. Počeo se vaditi kamen , narod je već poprilično napravio hrpu od pržine svakodnevno ih izgoneći na konjima s Jelica. Koliko je meni poznato nije postojao projekat po kojem se radilo , već se radilo po instrukcijama majstora koji su u određenim fazama vodili čitavu gradnju. Prvi voditelj radova je bio Ivan Vidić koji je zbog preuzetih drugih obveza u jednom momentu to prepustio Stipi Kubatu koji je i dovršio gradnju crkve u Vrdima. Završetak gradnje je bio u proljeće 72. Godine. Crkva je ozidana , izrađeni zidovi , urađena fasada , pokrivena s crijepom, postavljeni otvori, postavljene pločice,.. i moglo se planirati svečano otvorenje.
Istovremeno se gradila i kapelica u dvorištu crkve , tako da je i ona bilo dovršena kada i crkva. U ljetnim mjesecima misa se održavala i danas se održava u dvorištu ispred kapelice.
Svečana proslava i blagoslov nove crkve je bio 29.06.1972 godine. Za patrona crkve su izabrani apostolski prvaci sv. Petar i sv.Pavao.Svečanu misu je predvodio biskup Čule. Radost mještana , njihovih gostiju je bila neizmjerna. U Brigu je pripremljena bogata trpeza. Svatko je donio ono što je mogao , od pečenog janjeta , kruha , pite , kolača. Naše majke , bake su podnijele najveći teret oko pripreme hrane dok se muški dio ekipe pobrinuo oko stolova , dobave pića , usluživanja i sl. Iako je političko-sigurnosni momenat bio izazovan , sve je prošlo u najboljem redu. Neki kažu da nikad prije, a ni poslije , nije bilo više naroda u Vrdima.
Biskup Čule je obećao svoj vjerničkom puku da će na ljeto u župu poslati mladog svećenika i tako je i bilo.Krajem 8. mjeseca na župu dolazi mladomisnik don Mihovil Zrno. Ako vam kažem da je od tada svake nedjelja bila sveta misa u Vrdima , sve će vam se reći.
U 50 godina od kada je izgrađena crkva u Vrdima, mimo same gradnje i blagoslova 72. godine bilo je još većih ili manjih obnova , uređivanja , proširivanja i sl.
Kipove sv. Petra i Pavla su darivali Petar Marić-Stojkušić i Jozo Čarapina – Tomin.
Vezano za zvonik , prvobitna ideja je bila da se zvonik izgradi iznad ulaznih vrata i tako se i uradilo. Međutim , dimenzije tog zvonika nikako nisu odgovarale i nikako se nije uspijevalo naći prikladno rješenje za postavljanje zvona. Na kraju zvono koje su Zvonko Barišić i Jozo Tomin donijeli iz Splita po dogovoru sa don Srećkom, don Zrno je proslijedio u Zagreb na topljenje i izradu novoga koje je i danas u funkciji. Zvonik, odnosno metalna konstrukcija na kojoj se zvono nalazi je dar Mije Barišića koji je osigurao i čitav materijal i ugradnja metalnih djelova. Od prije nekoliko godina , zvono je i elektrificirano.
Godine 83. umjesto don Mihovila na župu dolazi don Rade Zovko. Iako za te tri godine nije bilo većih građevnih zahvata u i oko crkve , don Radu pamtimo kao svećenika koji je duhovni život podigao na jedan znatno viši nivo.
Godine 86. umjesto don Rade na župu dolazi don Joko Blažević.Prvi veći zahvat na obnovi i uređenju kako crkve tako i crkvenog dvorišta je urađen krajem 80.-tih godina prošlog stoljeća. Dograđena je sakristija uz crkvu , napravljena je čatrnja , urađen je kompletan novi zid-ograda oko crkve kao kombinacija kamen-željezo od vrđanskog kamena, lijepo fugirano , urađene su kamene podzide unutar crkvenog dvorišta , posađenu su borovi , nove lipe , zid se pomakao unutar dvorišta kako bi se otvorio prostor za parking.
Krajem 90.-tih godina , za vrijeme župnika don Ivice Borasa rađena je obnova krovišta na crkvi , vanjske fasade i postavljanje kamena na pročelje crkve. Umjesto zvonika iznad ulaznih vrata postavljen je veliki metalni križ. I tada je upriličena proslava i postavljeni stolovi s istočne strane crkve.
Nekako u to vrijeme je oslikan i zid iza oltara , rad našeg Perice Marića.Slika pokazuje , barem ja tako to vidim , spoj rijeke , nizine , šume i planinskih vrhova , kako i jeste kod nas , počev od Zaružja i Drežnice gdje smaragdne Neretva i Drežanjka odišu svježinom preko brda do vrhova Čabulje , Čvrsnice i Prenja. A iznad svega toga , oči uprte u nebeska prostranstva i anđele na njima.
Sredinom 90.-tih godina , obnovljena je i kapelica kao zavjet Josipa i Mare Rotim. Izvođač je bio Ivan Golemac Ivanović, zazidani su prozori koji su bili sa strane , urađena nova fasada od vrđanskog kamena , novi oltar postavljen, ograda i ostalo. Za vrijeme župnika don Ivana Zovke, 2016. godine je uz crkvu napravljena velika dvorana koja je finansirana iz župnih sredstava uz nesebičnu pomoć i darivanje vrđanskih dobročinitelja.
Povodom 50. Obljetnice izgradnje crkve u Vrdima, a sve kako bi nas dočekala u punom sjaju na svoj rođendan , i ovog proljeća su urađeni određeni zahvati i to kompletna fasada , zamjena svih otvora kako na crkvi tako i na sakristiji , kompletan namještaj u sakristiji , unutarnje bojenje zidova , pranje i bojenje crijepa , postavljanje novih pločica u crkvi i u dvorani , uređenje okoliša i ostalo.
Svečana misa i proslava 50. obljetnice crkve u Vrdima je planirana na Petrovdan, 29.06.2022 godine u 18 sati.
Od duhovnih zvanja , Vrdi su dali 5 svećenika i 8 časnih sestara , i to
- Fra Augustin Marić
- Fra Branko Marić
- Don Bariša Čarapina
- Don Pero Marić
- Don Ante Čarapina
- Č.s. Mara Čarapina
- Č.s. Marija Čarapina
- Č.s. Kata Marić
- Č.s. Anica Golemac
- Č.s. Jurka Marić
- Č.s. Birđa Marić
- Č.s. Delfa Čarapina
- Č.s. Marija Rotim
Jedan dio i ja bio svjedokom , dobar dio čuo od drugih pa prenio na papir . Ako ima kakvih pogrešaka , tu smo da ih i ispravimo.
Hvala svima na pomoći. Do neke nove obljetnice , svako dobro svim Vrđankama i Vrđanima.
Karlo Golemac, lipanj 2022. godine , Vrdi - Mostar
Nema komentara:
Objavi komentar