Fra Ante Marić: Korizma

Korizma je dio liturgijske godine u kojem se kršćani pokornički pripremaju za blagdan Uskrsa. Korizmeno razdoblje traje od Pepelnice (Čiste srijede), potom slijedi pet korizmenih nedjelja, Nedjelja muke Gospodnje Cvijetnica, Veliki tjedan, i sedma je nedjelja od Pepelnice Uskrs. 

Imamo Prvu korizmenu nedjelju. Naš je puk zove Čista. Potom slijedi Druga korizmena nedjelja, Pačista, te Treća korizmena nedjelja koja se zove Bezimena. Četvrta je nedjelja Korizme Laeitare – pučki Sridoposna. Peta Korizmena nedjelja već sa sobom nosi svu ozbiljnost pokore. Kao da se približila Maslinskoj Gori i Kalvariji. Narod ovu nedjelju zove Gluha. Stiže i šesta nedjelja u nizu, i ona je već Nedjelja Muke Gospodnje – Cvijetnica. Sjeća se Isusova svečana ulaska u Jeruzalem. Te se nedjelja blagosivaju maslinove grančice i svečano se pjeva Muka Gospodnja – Kantanje. Sedma je nedjelja u ovom nizu Uskrs. Između Cvjetnice i Uskrsa je Veliki tjedan. 

Riječ Korizma korijenski dolazi od latinske riječi „quadragesima“, što znači „četrdeset“. Crkva sa svojim vjernicima to čini po uzoru na četrdesetogodišnje putovanje izabranoga Božjeg naroda Izraela iz Egipta kroz pustinju do Obećane Zemlje –  do domovine, što možemo pročitati u starozavjetnim knjigama o Jošui (Jš 5, 10-12), o Mojsiju (Izl 24,18) i Iliji (1 Kr 19,8). Konačno, svoje ime ima na poseban način zahvaliti Isusovom četrdesetodnevnom boravku u pustinji u postu, molitvi i kušnji, što nalazimo u Markovom Evanđelju (Mk 1,13). 

Korizmom se i Vazmenim se trodnevljem, Velikim Četvrtkom – spomen Večere Gospodnje, Velikim Petkom – spomen Muke Gospodnje i Velikom Subotom – spomen Isusovog mirovanja u grobu kršćani pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi, te dobrim djelima. Odrasli pripadnici za krštenje, katekumeni, imaju u Korizmi završne katehetske pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. U Korizmi, kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi, da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. 

Liturgija Korizme ima ljubičastu boju. Liturgijska odjeća razvila se iz antičke civilne odjeće. Koju boju uzeti u pojedine dane službeno je odredio papa Inocent III. na početku 13. stoljeća, a od propisa u Misalu Tridentskog sabora to je do danas gotovo nepromijenjeno. Korizma također ima i svoje korizmene liturgijske pjesme. 

U Korizmi se u sv. misi izostavlja usklik Aleluja i ne govori se Slava. Oltari se ne urešuju cvijećem. Vjernici ne prakticiraju vanjske proslave, osobito vjenčanja. Prakticira se post i druga odricanja: od droge, alkohola, pušenja, kocke, ovisnosti od televizije i interneta, slastica, gozba. I više od toga: ljudi se u Korizmi zavjetuju da neće psovati, da će se  paziti svih oblika grješnosti, da će se izmiriti s onima s kojima su u zavadi, da će nastojati biti općenito bolji, da će pomoći materijalno potrebnima. 

Korizma ima svoje pobožnosti, molitve, a najpoznatije su: 

Pepeljanje 

Na Čistu srijedu svećenik blagoslovljenim pepelom pravi vjerniku znak križa na čelu moleći: „Čovječe, sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“. A vjernik sklopljenih ruku odgovara : „Amen!“ Ovaj se pepeo dobije od maslinovih grančica koje su blagoslovljene prošle Cvijetnice. 

Put križa 

Jako je stara pobožnost, već iz ranih kršćanskih vremena, a na osobit ga je način molio i širio sv. Franjo Asiški i franjevci. Može se moliti u obitelji, osobno, u crkvi petkom i nedjeljom prije pučke sv. mise. Može se moliti u prirodi, i mnogi su brjegovi i perivoji diljem zemaljske kugle ukrašeni križnim postajama. Osobito su Hrvati kroz sva stoljeća odani ovoj pobožnosti. Sastoji se od četrnaest (14) postaja, od trenutka kad je Pilat Isusa osudio na smrt, do Isusovog polaganja u grob. U toj se pobožnosti uz molitvu i pjesmu razmatra Isusova muka i smrt.

Gospin plač 

Pučki spjev u osmercu o Isusovoj muci i smrti. Ima i svoj pučki napjev. U svakom je kraju drukčiji. Spada u vrhunsku pučku pobožnu glazbenu tradiciju hrvatskoga puka. Moli se ili pjeva osobno, zajednički, u obitelji, u crkvi, a prije to bijaše i jedina pjesma koja se kroz Korizmu pjevala. 

Drugi vatikanski sabor, u svojoj konstituciji o svetoj liturgiji "Sacrosanctum concilium" (br. 109) potiče: "Neka obilatije dođu do izražaja krsne sastavine svojstvene korizmenoj liturgiji; zgodno će biti opet uvesti neke iz pređašnjih vremena", i dodaje (br. 110): "Pokora korizmenog vremena treba da bude ne više unutarnja i pojedinačna već također vanjska i socijalna. A pokorničku praksu valja promicati prema mogućnostima našeg vremena i raznih krajeva i prema prilikama vjernika". 

Cvijetnica - Umivanje u cvijeću 

Običaj je zadržan do danas. Umivanje u cvijeću. Dan prije se nabere proljetnog cvijeća koje se stavi u lavor u vodu. Ujutro na Cvijetnicu se cijela obitelj umiva u tom cvijeću. Cvijetnica se druži s tratinčicama, šafranima, ljubicama, visibabama i drugim proljetnim cvijećem. Naš je narod kroz dugu vjerničku povijest spjevao svoje pobožne molitvice i pjesme koje onda u pojedinim prigodama Korizme i Velikog tjedna moli. Tako imamo: 

Na veliki četvrtak 

„ O dušice dušo grišna, budi u vjeri dušo kripna, kad budeš putovat s ovog svijeta na drugi srist će tebe duv nemili, duv nečisti pitat će te dušo grišna il' si moja il' si Božja a ti reci dušo grišna tvoja nisam Božja jesan ja san rano uranila na blag danak na veliki četvrtak rekla sam sto Jezusa sto amena sto križića sto se puta prekrstila u ime oca i Sina i duha svetoga Amen.“ (Jasna Kožul, zabilježeno u Turčinovićima 1979. godine).

Veliki petak 

U liturgiji nema svete mise, već samo obredi. Liturgijska je boja crvena. Isus je na Kalvariji rekao svetu misu. Obredi se sastoje od Službe Riječi i Pjevanja Muke Gospodnje po Ivanu, Iskaza štovanja Isusovom križu i ljubljenje, Sv. pričesti. Strogi je post i nemrs – mnogi ne jedu ništa. Dan 15. Nisan bio je dan kad je na Pashu Isus ubijen. Nisan je prvi židovski mjesec, pada krajem našeg ožujka i početkom travnja – proljeće je. 

Pučki su običaji da se na Veliki Petak pije crno vino koje se pretvara u krv.  Mole 33 Isusove krunice (33 Očenaša, 5 Zdravomarija i Vjerovanje – razmatra se Isusova muka, smrt, ukop i uskrsnuće). Ove krunice valja izmoliti prije izlaza sunca. Taj se dan ništa ne radi. Običaj je bio da se udovicama i sirotinji kopa do podne – jer proljetni su poljski radovi. I Veliki petak ima svoju pučku pjesmu – molitvu: 

Na veliki petak, danak otvori se Bio rajak tute niko nebijaše Sami Bože sidijaše. Krunom oči poklopija Slavnu krvcu otočija Tud naiđe sveti Pero i Nikola Pa pitaju šta je tebi slavni Bože Što si krunom oči poklopija Slavnu krvcu otočija. Što me pitaš sveti Pero Sveti Pero i Nikola u Boga Je jedan sinak osveg svita Ponajviši osveg svita ponajlipši Džudije ga uvatiše nemilo ga udariše Slavnu krunu skidivaše trnovu nabijaše Dokle trnje dopiraše slavna krvca tecijaše Po kamenju padijaše kamenje se raspadaše Sveto cvijeće cvatijaše Bog spremi dva anđela Dva anđela rkanđela Da to cviće pobirkaju U kitice sakitkaju U kalež ga zamotaju Pred Boga ga donesaju. Ko bi znao moju molitvicu izmoliti Tri bi duše saranija jednu dušu Oca svoga, drugu dušu majke svoje Treću dušu sama sebe. (Jasna Kožul, zabilježeno u Turčinovićima 1979. godine).

Velika subota

Isus je u grobu. Zemlja miruje. Tuži. To ćutiš u zraku. Svatko je u svojim tihim molitvama. Navečer se ide u crkvu. Obredi su Velike Subote. Uskrs je pred vratima. 

fra Ante Marić