Nakon više od stoljeća, Crnač prihvatio papinsku odredbu

Nedavno je u 86. godini preminuo širokobriješki franjevac fra Leonardo Hrkać. Fra Leonardo je dugi niz godina bio u župi Presvetoga Srca Isusova u Crnču, gdje je došao 1988. godine

Među svojim župljanima bio je omiljeni svećenik. Nakon što je preminuo fra Leonardo Hrkać, župa Crnač iz Širokobriješkog dekanata svrstana je u red župa koje su ostale bez svećenika, a koje su papinskim dekretom Romanis Pontificibus trebali preuzeti svjetovni svećenici, piše Večernji list. 

Odmah nakon smrti svećenika Leonarda Hrkaća aktivisti župe Crnač krenuli su u razgovore, kako s biskupom mostarsko-duvanjskim mons. Petrom Palićem i Biskupskim ordinarijatom u Mostaru tako i sa širokobriješkim župnikom fra Stipom Biškom u pokušaju da Crnač dobije svećenika i bude sačuvana župa. 

Prema izjavama sudionika razgovora, biskup Petar Palić bio je dosta susretljiv i razuman te je oko cijelog slučaja htio maksimalno pomoći kako bi se riješio problem koji traje dugi niz godina, a sve je započelo još davne 1968. godine kada je tadašnji biskup don Petar Čule u Crnač poslao don Petra Vuletića kojega župljani nisu htjeli prihvatiti.

Sve do 1980. godine župa Crnač bila je bez župnika, a u tom razdoblju župu su služili fratri-gosti fra Kornelije Kordić, fra Ivan Bebek i fra Drago Čolak iz Širokog Brijega. 

Nakon smrti svećenika Leonarda Hrkaća župni Crkveni odbor obavljao je intenzivne razgovore s lokalnim biskupom i Dekanatom u Širokom Brijegu te su zakazali referendum vezan uz uređenje statusa župe Presvetog Srca Isusova na koji se odazvalo 297 birača od ukupno 540. 

Na referendumsko pitanje: “Slažete li se da župa Presvetog Srca Isusova Crnač po nalogu biskupa Petra Palića i na osnovi ranije donesenih dekreta regulira svoje stanje po svim kanonskim pravilima, imenovanjem dijecezanskog svećenika za župnika” 282 župljanina ili njih 95,27% odgovorila su s “da”, dok je protiv bilo njih 14 (odnosno 4,73%), a samo jedan glas bio je nevažeći. 

Tom odlukom župa Crnač dobit će dijecezanskog svećenika kojega je još davne 1968. godine htio poslati ondašnji biskup don Petar Čule slanjem don Petra Vuletića kojega mještani nisu htjeli prihvatiti.

Oglasio se i vikar Mostarsko-duvanjske biskupije 

Generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije don Nikola Menalo ubrzo se oglasio priopćenjem o referendumu koji je organizirala Mjesna zajednica Crnač s obzirom na podjeljivanje crkvenih službi, konkretno službe župnika koje prenosimo u cijelosti. 

S obzirom na različite upite o organiziranom referendumu koji je Mjesna zajednica Crnač organizirala u nedjelju 30. siječnja 2022. godine, a radi jasnoće i izbjegavanja svih nedoumica, Biskupski ordinarijat u Mostaru priopćava sljedeće:

1. Katolička crkva ima svoj ustroj i način djelovanja, kao i način podjele službi, koja se ne može valjano steći bez kanonskog povjeravanja, kako definira Zakonik kanonskoga prava (usp. kan 146 ZKP).
2. Vlast upravljanja u Crkvi postoji po božanskom ustanovljenju i ne dodjeljuje se referendumima, niti peticijama. Za tu su vlast sposobni oni koji su, prema odredbi pravnih propisa, obilježeni svetim redom, a zadaća je dijecezanskog biskupa da u svojoj partikularnoj Crkvi slobodnim podjeljivanjem popunjava crkvene službe (usp. kan 129 § 1; kan 157 ZKP). Sukladno rečenom, organizirani referendum nema nikakav učinak na nutarnje djelovanje Katoličke crkve, u konkretnom slučaju Mostarsko-duvanjske biskupije.
3. Dijecezanskom biskupu u biskupiji koja mu je povjerena pripada sva redovita, vlastita i neposredna vlast koja se zahtijeva za vršenje njegove pastoralne službe i dužan je promicati zajedničku stegu sve Crkve i stoga zahtijevati obdržavanje svih crkvenih zakona (usp. kan 381 § 1; kan 392 § 1).
4. Katolička crkva poštuje odvojenost Crkve i države i protivi se bilo kakvom miješanju zadaća i zadiranju u vlastito funkcioniranje bilo koje strane.
5. Biskupski ordinarijat u Mostaru i biskup Petar Palić su na svako traženje župljana župe Crnač odgovorili otvorenošću i spremnošću pomoći da se situacija u župi, u kojoj je službu vršio svećenik bez kanonskog povjeravanja i pod crkvenom kaznom, normalizira. 

Toj zadaći i pastirskom poslanju u izgradnji jedinstva biskup Petar Palić će ostati i dalje posvećen, sukladno svim normama crkvenoga zakona koje obvezuju sve koji pripadaju Katoličkoj crkvi. 

Dijecezanski svećenik 

Svećenik može biti vezan određenom biskupijom, redovničkim redom ili pak monaškom kućom (opatija ili samostan). Svi svećenici, bili oni dijecezanski, redovnički ili monaški, daju obećanje celibata i poslušnosti njihovim poglavarima: 

• Dijecezanski svećenik obećava poslušnost biskupu. 
• Redovnički svećenik (poput dominikanca ili franjevca) obećava poslušnost svojem poglavaru (provincijalu). 
• Monaški svećenik obećava poslušnost opatu (ako živi u opatiji) ili prioru (ako živi u samostanu). 

Dijecezanski svećenici ne zavjetuju se na siromaštvo te mogu posjedovati i nasljeđivati imovinu.

Gdje još ''tinja'' 'Hercegovački slučaj'? 

Riječ je provedbi vatikanske odluke iz 1899. kojom je odlučeno koje župe u Hercegovini će imati za župnika biskupijskog svećenika, odnosno u kojima će župnik biti pripadnik Franjevačkoga reda.

Hercegovački slučaj odbijanja franjevaca da prihvate odluku da u određene župe dođe biskupijski svećenik, još uvijek vrijedi u župama Grude, Čapljina, Mostarski Gradac, te djelomično u Blagaju, Tepčićima i na području Mostara, piše bljesak.info.

Naime, nedjeljni referendum u Crnču još je jedan u nizu događaja koji obilježavaju tzv. Hercegovačku aferu ili Hercegovački slučaj. Riječ je provedbi vatikanske odluke iz 1899. kojom je odlučeno koje župe u Hercegovini će imati za župnika biskupijskog svećenika, odnosno u kojima će župnik biti pripadnik Franjevačkoga reda. 

Odluka se pokušala provesti 1968., ali je to uspjelo tek u manjem broju župa. 

Zbog odbijanja franjevaca da prihvate odluku da u određene župe dođe biskupijski svećenik, ponovno je reagirao Vatikan, dekretom iz 1975., a jedno je vrijeme zbog neprihvaćanja provedbe bila smijenjena uprava franjevačke Provincije u Hercegovini. 

Nakon što je Provincija devedesetih godina i formalno prihvatila odluku o župama, manji broj franjevaca odbili su postupiti po odluci, te su se nastanili u župama u koje su trebali doći biskupijski svećenici. 

Zbog toga je između 1999. i 2003. iz Franjevačkog reda doslovno izbačeno deset članova, koji su nastavili djelovati u župama Čapljina, Grude, Crnač, Mostarski Gradac, Ploče-Tepčići, Blagaj, kao i na području grada Mostara.