Kada je započela 40. obljetnica ukazanja Kraljice Mira teško je reći, jer Međugorje ni u noći s četvrtka na petak nije mirovalo. Nakon završetka zajedničkog klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu nakon mise uočnice, osobno klanjanje u tišini trajalo je do 6 sati ujutro. Cijele noći pristizali su i hodočasnici pješaci, među kojima su najbrojniji bili mladi ljudi, koji su se zaustavljali u crkvi ili su produžili svoj hod do Brda ukazanja, piše medjugorje-info.com.
Od 5 sati započela je ispovijed. Svete mise na hrvatskom jeziku započele su u 6,00 sati. Prvu ranu misu slavio je fra Dragan Ružić, u 7,00 sati slavio je fra Marinko Šakota, u 8,00 sati slavio je fra Perica Ostojić, u 9,00 sati fra Zvonimir Pavičić, a u 11,00 sati fra Renato Galić. Istovremeno slavljene su i svete mise po jezičnim skupinama. Zajednička nit njihovih propovijedi bila je zahvalnost Gospi za sve ove godine ukazanja i podsjećanje na to kako je glavni Gospin zadatak bio neprestano ukazivanje na Isusa, na Euharistiju i ostale sakramente. Važnost Međugorja je upravo u tome što poziva na pravu duhovnost čiji se plodovi vide u poniznosti i malenosti, služenju i ljubavi i „ekologiji srca“ koja se čiste u sakramentu ispovijedi. A ispovijeđeno, očišćeno srce je onda izvor mira i pomirenja!
Od samoga jutra deseci tisuća hodočasnika koji su stigli u Međugorje molili su i na Brdu ukazanja, Križevcu i ostalim molitvenim mjestima, koja su izgledala poput mravinjaka, a ulice su bile poput poplave živih ljudi koji su se u talasima spuštali prema crkvi sv. Jakova.
Milost ovog dan osjećala se u RADOSTI koju su u srcu nosili hodočasnici zbog toga što su unatoč brojnim neizvjesnostima i putu u zadnji čas ipak se uspjeli probiti do svoje Majke, ali i u RADOSTI domaćih župljana koji su nakon skoro 18 mjeseci zatvorenosti, konačno počeli raditi. Iako s manjkom radne snage, jer ih je sve iznenadio veliki priliv hodočasnika, zapeli su obiteljski, jedan za dvojicu, nošeni poletom što konačno mogu raditi.
Cijeloga dana domaći hodočasnici i hodočasnici iz Hrvatske nastavili su pristizati u Međugorje.
POPODNEVNI I VEČERNJI PROGRAM
U 16,30 sati započela je procesija s „izvora“, ispred Gospina kipa na Brdu ukazanja, prema crkvi sv. Jakova. Predvodili su je fra Marinko Šakota, fra Miro Šego, fra Goran Azinović uz strane svećenike i biskupa mons. Jana Sobila iz Ukrajine. Nakon molitve Vjerovanja i 7 Očenaša uz molitvu krunice i pjesmu, hodnja je krenula prema crkvi poput rijeke kojoj su se neprestane priključivali novi i novi hodočasnici iz Poljske, Ukrajine, Slovačke, Litve, Latvije, Francuske, SAD-a, Njemačke, Španjolske, Portugala, Brazila, Švicarske, Italije, Gvatemale, Austrije, Belgije, Mađarske, Vojvodine, Kolumbije, El Salvadora, Koreje, Argentine, Slovenije, Rumunjske, Irske, Češke, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Pred crkvu su stigli u 17,30 sati.
Procesija se završila blagoslovom svih svećenika. Od 16,00 sati emitirana je i posebna emisija ICMM koja je pratila događaje s procesije odakle je izvještavala novinarka Ivana Grbavac, a program uživo ispred vanjskog oltara crkve svetog. Jakova vodila je glavna urednica Radija Mir Međugorje Sanja Pehar. Ona je u pauzama nakon uključivanja iz procesije ugostila fra Zvonimira Pavičića, s. Marinu Ivanković i župljanina Ivana Šegu koji su podijelili s gledateljima svoja svjedočanstva o pozivu i životu s „Kraljicom Mira“.
NEOPISIVI PRIZORI SILINE ZAHVALNOSTI I OSJEĆAJA
Večernji molitveni program započeo je krunicom u 18,00 sati koju je predmolio fra Karlo Lovrić, prije koje su već sve klupe ispred i oko crkve bile popunjene. A kasnije se ispunio i cijeli prostor šumarka i livade iza klupa. Točno u 19,00 sati zvonjava crkvenih zvona najavila je početak svečane procesije koja je išla redom: križ, sveto pismo, franjevački bogoslovi, brojni svećenici celebranti i na kraju Gospin kip kojeg su nosili župljani, a čuvali mladi iz međugorske FRAME. Za vrijeme procesije veliki župni zbor „Kraljica Mira“ pjevao Litanije BDM i međugorsku himnu: „Došli smo ti Majko draga.
Bili su to prizori koji ostavljaju bez teksta čovjeka današnjice koji razmišlja samo o tome kako proći što lakše i ugodnije u životu. Tolike žrtve ovih desetaka tisuća vjernika i više stotina svećenika koji su stajali okupljeni oko Kristova oltara i Njegove Majke, predstavljali su jedno živo srce univerzalne marijanske i kristološke Crkve koja, i u dobru i u zlu, nastoji slijediti svoga Kralja po Marijinim ispruženim rukama.
Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko predslavio je svečano misno slavlje uz koncelebraciju fra Marinka Šakote i fra Luke Ćorića.
Pod dojmom emocija, fra Miljenko odmah na početku svete mise obratio se okupljenima: „Draga Gospina djeco, sretna nam ova 40. obljetnica milosti.“ Nakon čega je uslijedio veliki pljesak i ganuće! Zatim je prenio čestitke apostolskog vizitatora za Međugorje mons. Henryka Hosera koji je izašao iz bolnice i sada je na putu oporavka, te poručuje kako je sve svoje boli prinosio za Međugorje! U svojoj propovijedi fra Miljenko se osvrnuo na povijest Međugorja zahvaljujući se svima onima koji su doprinijeli ovom Gospinom planu spasenja svijeta: vidiocima, njihovim obiteljima, župljanima, svećenicima i pastoralnim radnicima koji su djelovali u župi, hodočasnicima i svim voditeljima hodočašća… A na kraju propovijedi je snažno zamolio Gospu da uzme naša srca i učini ih po svome srcu i srcu svoga Sina!
Uspoređujući sa drugim godišnjicama, u večerašnjem, skoro dvosatnom liturgijskom slavlju, sudjelovao je rekordan broj od 358 svećenika. Župnik fra Marinko Šakota ponovno se zahvalio Gospodinu i njegovoj majci Mariji na tolikim milostima kroz ove godine te svim ispovjednicima koji su od ranih jutarnjih sati cijeli dan neumorno ispovijedali.
Nakon otpjevanog "Tebe Boga hvalimo" i molitve "Veliča" sa vidiocima Marijom Pavlović – Lunetti i Ivanom Dragičevićem, program se nastavio zajedničkim klanjanjem Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, koje se nastavilo u crkvi, u tišini do 7 sati ujutro.
Nema komentara:
Objavi komentar