Sv. Hubert - zaštitnik lova i lovaca


Sve do 16. stoljeća Sveti Eustahije je smatran zaštitnikom lovaca, a tek u 16. stoljeću prešao je taj patronat na Svetog Huberta, kojeg lovci slave 3. studenog u godini. O Svetom Hubertu postoje dvije legende koje je Ferdinand Wang iznio u svojoj knjizi Die Stammtafel des heiligen Hubertus.

Po prvoj legendi Sveti Hubert se rodio kao sin Bertrama hercoga od Aktivanije, te je živio na dvoru franačkog kralja Ditriha III, a kasnije na dvoru svog ujaka Pepina od Heristula.Jednog dana, drži se da je to bilo na Veliki Petak, Hubert je lovio u šumama Ardena gdje mu se ukazao jelen, među čijim rogovima je bilo ukazanje Kristova lika. Istodobno s neba se začuo glas koji mu je naložio da ode u Liege (Luttich) do biskupa Lamberta (kasnije je proglašen svecem). Ovaj ga pošalje Papi u Rim. Hubert postaje udovcem i odlazi u šumu gdje sedam godina živi pustinjačkim životom. Poslije toga ponovo odlazi u Rim. 

U to doba javio se Papi anđeo s viješću da je biskup Lambert umoren, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca. Taj pustinjak je bio Sv.Hubert koji je od Sv.Oca dobio i zlatni ključ kojim je liječio bjesnoću.Isto tako je njegova biskupska štola imala moć da liječi od bjesnoće, čak i poslije njegove smrti.Mrtvo Hubertovo tijelo prenijeto je iz Liegeau u opatiju Andin , koja se kasnije prozvala Sv.Hubertus. Za reformatorskih ratova, bila je ta opatija 6 puta pljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo Sv.Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo na skrovitom mjestu zakopali.

Po drugoj legendi Sveti Hubert je postao zaštitnikom lovaca na slijedeći način: 98 godina poslije njegove smrti, a na dan 3.studenog 1817. izvađeno je njegovo tijelo iz dotadađnjeg počivališta u Liegeu, i preneseno u opatiju Andin. Prigodom iskapanja ustanovljeno je da je tijelo ostalo potpuno netaknuto i sačuvano. Baš za vrijeme prenosa kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig. Opazivši sprovod bacio se on i njegova pratnja na koljena. a kad je sprovod mimo njih prošao, priključili su se povorci, kao nekom silom gonjeni. Od tog trena postalo je mjesto Arden kasnije Sv.Hubertus hodočasno mjesto za tisuće i tisuće pustinjaka i lovaca, koji su opatiji nosili desetinu od ulovljene-odstreljene divljači. 

Lovci koji radi udaljenosti nisu mogli donositi divljač sječali su se svog zaštitnika tako da su na dan prijenosa njegova tijela polazili u lov, a kod zajedničkog stola slavili njegovu uspomenu. Opatija Sv.Hubertus stajala je pod zaštitom francuskih kraljeva kojima su morali opati svake godine donijeti sedam hrtova i jednog sokola. Donosiocu je bio predan dar od 100 talira u korist crkve St.Hubertus. Kada je započelo hodočašče grobu Sv.Hubert nastala je i legenda da je svetac u svojoj mladosti bio strastven lovac.

Eto, tako pripovijedaše dvije legende, a danas, četiri stoljeća poslije, molimo svetog Huberta za zaštitu naših lovaca i lovočuvara, da im put kroz šume kojima kroče bude prohodan, a plodovi prirode, od Božjih ruku stvoreni, budu na dohvat.

U utorak, 3.studenoga, u našoj župnoj crkvi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Gorancima, služit će se sveta misa za lovce sa početkom u 17 sati.
Share:

Business

Popular Posts

© GORANCI.BLOGSPOT.BA Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača!
@ 2018 - GORANCI.BLOGSPOT.BA
Sva prava pridržana