Bukara je tradicionalna Hercegovini posuda za vino. Osim u Hercegovini javlja se u Lici, Dalmaciji, ali i u ostalim krajevima u kojima se proizvodilo i pilo vino. Pravi se isključivo od šmrekovog (smrekovog) drveta i ima konkavan oblik. Šmrekva ili smreka je zimzeleno drvo koje prevladava u dalmatinskom kršu. Ima specifičan i ugodan miris i jako je zdravo. Bukara se pravi isključivo od ovog drveta.
Kroz povijest definicija bukare je zanimljiva . Riječ je o posudi iz koje se pije vino. Ipak, daleko je od toga da je bukara samo posuda. Ona je postala sinonim za domaće vino vesela sijela i neka dobra stara vremena. U našem narodu bukara je opjevana gotovo jednako kao vino ili lijepa djevojka i zbog toga i danas živi u kolektivnom sijećanju. Tradicionalno je bukara posuda od najmanje pola litre zapremnine, a najčepće od litar ili više, tako da je obično služila kao zajednička posuda za vino, te bi kružila od osobe do osobe. (Ostalo je još ime pot, ali pot je rađen od metala).
Poslije su „Bukare“ rađene i manje od par decilitara. Uglavnom za bevandu, manje za lozovaču. Pila se i bikla iz bukare ( mlado vino miješano s kozijim mlijekom). Kaže se i najgore vino u Bukari od Smrike bi bilo lijepoga okusa. Sama smrika je davala ugodnim mirisom. Za izradu ovih proizvoda koriste se uglavnom tradicionalni alati, a od sirovina drvo od smreke
koje ima karakterističan miris i ljekovita svojstva. Prije nego što se započne praviti bukara, potrebno je pronaći pravu smreku. Smreka se zatim pila i stavlja na tavan sušiti. Tek kad se smreka dobro osuši , a ponekad to traje i do godinu dana , dobije se kvalitetno drvo za izradu bukara.
Također, može se koristiti i orahovo drvo što uglavnom ovisi o proizvođaču jer svaki majstor ima svoju tehniku proizvodnje. U početku je bukara bila zemljana posuda jednakog oblika (nešto slično je ostalo po imenu Bukaleta). Bukaleta, ali već stoljećima se afirmirala tradicija pravljenja bukara od drveta. Jer drva je bilo nešto u okolišu, točnije u kršu. Stoga se drvo više i brže primjenjivalo za izradu bukare. Vrste bukara i sama izrada se razlikovala od područja do područja. Od Hercegovine, Dalmatinske zagore , Bukovice, Like, pa sve do Istre, pa i šire. Njeno podrijetlo je vrlo delikatno, neki kažu da je potekla još od Grka, ali to je samo jedna od mnogobrojnih teza.
Najčešće je bukara izgledala cijela napravljena od drveta , skupa sa drvenom ručkom( držaćem). Negdje je umjesto drvene ručke „lajsne“ za ručku bilo umetnuti rog od neke grane , poslije su rađeni obruči od metala do te je promjene je najviše došlo poslije drugog Svjetskog rata. Zrakoplovi koji su bili srušeni, iskorištavao se njihov materijal od kojeg su bili sačinjeni. Sav metal bi se iskorištavao za izradu kojekakvih alata ili pribora za jelo , pa tako i metalni obruči za samu Bukaru.
Dobra Vam kapljica!
terracon-news.com
Nema komentara:
Objavi komentar