Kad se spomene Raskršće, odmah na pamet pada staro Raskršće na konjskom putu gdje se iz planine put račvao prema Kuli, Bećaruši i Andrešića kućama kod Mračne Rupe. Sad je taj konjski put zaboravljen pa je sadašnje Raskršće razlaz puta Nugle - Vratinci. Baš na tom raskršću uz Krivi Dolac postavljene su moći sv. Iluminata/e.
Inače, moći (relikvije) su ostatak kosti, dijela tijela ili haljine kojeg vjerskog mučenika, što je predmet štovanja. Vjerojatno je to bila mučenica Iluminata, jer su moći donesene iz Italije (Rima), a Iluminata je porijeklom iz Ravene i mučena je i umrla 303. godine, u vrijeme progona kršćana za rimskog cara Dioklecijana što svoju vikendicu/vilu napravi na istočnoj strani Jadrana, a oko nje je nastao grad Split. Njezino je ime u kalendaru 29. studenog, a ime joj znači Prosvjetljena, Svjetlana. Možda je bio i neki mučenik, jer onih godina bio je sustavan progon kršćana. Svakako, moći su ukopane u kamen živac ispod zida kapelice. Izbušena rupa za moći kao kad se bušilo ručno štampom za eksploziv.
Bila je nevolja velika. Umirali su ljudi, krepavala stoka. Možda je to bilo u posljednjem pohodu crne kuge sredinom 19. stoljeća, a možda i prije ili kasnije kad je harala epidemija antraksa - crni prišt, u narodu zvani travnjača. Zaraza se širila uzimanjem nekuhanog mlijeka i mliječnih proizvoda. Za sir se mlijeko nije kuhalo nego samo malo pogrijalo pa bi se dobio punomasni sir, ali se tako bolest lako širila i odnosila živote.
Posljednji veliki pomor stoke se desio 20-tih godina prošlog stoljeća. Znalo se dogoditi u nekim kućama da se zvono skine i ostavi se jer bi sva stoka uginula. Stoka je najviše uginula koja bi prolazila kraj Raskršća, tako da bi to uglavnom stoka bila onih koji su živjeli u Nuglima.Domaćini kuća su se dogovorili da idu kod svećenika u Drežnicu, kod don Kleme, a on ih je, po predaji, poslao don Bariši u Duvnu. Don Bariša ih je uputio da idu u svetište pod Mosor i da donesu moći sv. Iluminata i postave na neko vidno mjesto. Koliko se zna, išli su Mijo Mošić, Ilija Križančević, neko od Gorankića i oni su i donijeli te moći. Jedna od ideja je bila da se moći postave na Glavici, ali je prevagnulo mjesto gdje se i danas slavi sv. misa. Moći, koje su donesene su se stavile u za to iskopanu rupu u kamenu, a iznad tog kamena živca napravljena je i mala kapelica. Poslije se i taj prostor ogradio kako bi se u istom mogla slaviti i sveta misa. Bilo je određenih nesuglasica i oko datuma kad će se slaviti sv. misa, ali je na kraju postignut dogovor da to bude četvrtkom poslije Duhova, između Duhova i Svetog Trojstva. Taj dan je kroz sve ove godine i sačuvan, tako da je misa svakog duhovskog četvrtka. Moći su postavljene 30-tih godina prošlog stoljeća. Zadnje renoviranje kapelice i zida je bila krajem 80-tih godina kad je župnik bio don Joko.
Zanimljivo je i to što se narod iz Nugli zavjetovao da taj dan čobanice poste i da ne rade ništa,a da muški taj dan ne rade o zemlji. Taj obićaj se zadržao i do danas u određenoj mjeri.Čobanice s Željetuša, s Vratinaca su znale za taj obićaj i ne rijetko su zadirkivale čobanice iz Nugli kako poste svom novom svecu. Bilo kako bilo,nije bilo poslije toga većeg pomora stoke.
Nama ostaje obvezu da se sjetimo naših predaka i da znoj i muku njihovih ruku nikad ne zaboravimo i da se iznova vraćamo i posjećivamo ovo i svaka druga ovakva mjesta.
vrdi.ba
Nema komentara:
Objavi komentar