Nakon završetka rata koji je razorio grad Mostar, Franjo Tuđman i Gojko Šušak, ključni politički čelnici Hrvatske, odlučili su 15. lipnja 1994., posjetiti ovaj grad, mostarsku prvostolnicu i Franjevačku crkvu kako bi iz prve ruke vidjeli razmjere devastacije koju je rat ostavio za sobom
Njihov posjet u društvu tadašnjeg gradonačelnika Mije Brajkovića nije bio samo politički čin, već je bio izraz solidarnosti i podrške prema ljudima koji su pretrpjeli ogromne gubitke i patnje. Jedan od najznačajnijih trenutaka njihovog posjeta bio je obilazak razrušene Katedrale Marije Majke Crkve i Franjevačke crkve sv. Petra i Pavla. Ove svetinje, simboli vjerskog i kulturnog identiteta Mostara, tada su bile tek ruševine, svjedočanstvo o strašnim posljedicama rata.
Dok su stajali među ruševinama, Tuđman i Šušak nijemo su promatrali prizor uništenja i razaranja, duboko svjesni patnje koja je zadesila grad i njegove stanovnike. Nakon toga, odlučili su prošetati ulicama razrušenog Mostara. Dok su prolazili pored ruševina, ljudi su ih dočekivali s klicanjem, izražavajući svoju zahvalnost što su došli i što su pokazali interes za njihovu sudbinu. Bio je to trenutak koji je pokazao snagu zajedništva i solidarnosti u teškim vremenima.
Njihov posjet nije bio samo fizički obilazak razorenih mjesta, već su se također sastali s ključnim vjerskim i političkim liderima grada.
Posjetili su biskupa Ratka Perića i provincijala hercegovačke provincije fra Tomislava Pervana. U društvu biskupa Ratka bio je pokojni Ante Brajko, dok su s fra Tomislavom bili fra Dane Karačić, fra Luka Marić, te pokojni fra Ljudevit Lasta.
Prilikom posjeti razrušenoj Franjevačkoj crkvi, provincijal Pervan je poklonio Tuđmanu probušenu Bibliju od metka.
Razgovori s vjerskim autoritetima bili su prilika za razmjenu mišljenja o situaciji u gradu i za izražavanje podrške obnovi i ponovnom uspostavljanju normalnog života. Franjo Tuđman i Gojko Šušak nisu samo politički lideri koji su posjetili razrušeni Mostar; njihov posjet bio je simbol solidarnosti, suosjećanja i odlučnosti u suočavanju s posljedicama rata.
Njihovi koraci po ulicama razorenog grada podsjetili su svijet na važnost ljudskosti i podrške u teškim vremenima. Njihov posjet ostaje trajni podsjetnik na snagu zajedništva i solidarnosti u borbi protiv razaranja i patnje.
Nema komentara:
Objavi komentar